Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Mateju 25:31-40
Kralj će im odgovoriti: »Zaista kažem vam: Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili.«
Matej 25:40
IME mu je Spencer, no svi ga zovu Spence. U srednjoj školi bio je državni prvak u trčanju; nakon toga je diplomirao na prestižnom sveučilištu. Sada živi u velikom gradu i iznimno je cijenjen kemijski inženjer. Ali ako biste Spencea pitali što su njegova najveća životna postignuće, ne bi spomenuo nijedno od toga. Uzbuđeno bi vam pričao o putovanjima u Nikaragvu svakih nekoliko mjeseci da vidi kako napreduju djeca i učitelji u programu podučavanja koji je pomogao uspostaviti u jednom od najsiromašnijih područja zemlje. Rekao bi vam i da je služenje njima obogatilo njegov život.
»Moja najmanja braća.« To je fraza koju ljudi rabe na razne načine, no Isus je njome opisao one koji prema mjerilima ovoga svijeta imaju malo ili ništa dati za dobro koje smo im učinili. To su muškarci i žene i djeca koje svijet često previđa – ako ne i potpuno zanemaruje pa čak i zaboravlja. No, upravo njih Isus uzdiže, daje im važno mjesto govoreći: »Što ste učinili (za njih) to ste meni učinili« (r. 40). Ne morate imati diplomu prestižnog sveučilišta da biste razumjeli što to znači: služimo li njima, služimo njemu. Sve što trebamo jest spremno srce.
– John Blase
Isuse, Kralju, daj nam voljnosti i hrabrosti da ti služimo služeći najmanjima, u Nikaragvi ili u svome okruženju.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga