Ne zbog naše udobnosti

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 5:1-11

1 Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu. 2 Po njemu smo zadobili vjerom i pristup k ovoj milosti u kojoj stojimo, i hvalimo se nadom Božje slave. 3 A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti; 4 a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi; 5 nada se pak ne sramoti jer se Božja ljubav izli u naša srca Duhom Svetim, koji nam je dan. 6 Jer Krist, dok smo još bili slabi, umre u pravo vrijeme za bezbožnike. 7 Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga možda bi se tko usudio umrijeti. 8 A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama tako što Krist, kad smo bili još grješnici, umre za nas. 9 Mnogo ćemo dakle više biti po njemu spašeni od gnjeva, kad smo sad opravdani njegovom krvlju. 10 Ako smo doista pomireni s Bogom, smrću njegova Sina, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se više kao pomireni spasiti po njegovu životu. 11 A ne samo to, nego se hvalimo u Bogu po svojemu Gospodinu Isusu Kristu, po kojemu sad primismo pomirenje.

A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti; a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi.

Rimljanima 5:3,4

DAN se vozio motociklom kad ga je udario automobil i odbacio u suprotnu traku. Završio je u bolnici i kad se nakon dva tjedna probudio, imao je što vidjeti. Pretrpio je ozljedu leđne moždine i postao paraplegičar. Dan se molio za ozdravljenje, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, vjeruje da ga je Bog naučio da je »svrha života uskladiti se sa slikom Krista«. Nažalost, to se ne događa kad je život oko nas ružičast. To se događa kad je život težak. Kad smo prisiljeni osloniti se na Boga u molitvi samo da bismo preživjeli dan.

Apostol Pavao objasnio je dvije prednosti ispravnog odnosa s Bogom: strpljivost u patnji i pouzdanost (r. 3,4). Te dvije prednosti nisu bile poziv da se sa stoičkom hrabrošću podnese patnja ili da se u boli nađe zadovoljstvo. Bio je to poziv na nepokolebljivo povjerenje u Boga. Patnja plus Krist daje »strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu« (r. 3,4, K. S.). Sve to proizlazi iz vjere da nas Otac neće napustiti, nego će hodati s nama kroz vatru i u budućnosti.

Bog nas susreće u našoj patnji i pomaže nam rasti u njemu. Umjesto da na nevolje gledamo kao na njegovu nemilost, potražimo načine na koje ih on koristi da izoštri i izgradi naš karakter jer on svoju ljubav »izli u naša srca« (r. 5).

– Marvin Williams

Isuse, hvala ti za snagu da ustrajemo u životu.