Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Smrtnost i poniznost
Pročitajte: Jakovljeva poslanica 4:7-17
7 Pokorite se dakle Bogu, a oduprite se đavlu, i pobjeći će od vas! 8 Približite se Bogu i on će se približiti vama. Operite ruke, grješnici, i očistite srca, vi ljudi razdijeljene duše! 9 Priznajte svoju bijedu, tugujte i plačite. Vaš smijeh neka se pretvori u plač, i radost u žalost! 10 Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti.
11 Ne ogovarajte jedni druge, braćo, jer tko ogovara brata ili sudi svojega brata, ogovara Zakon i sudi Zakonu. A ako Zakonu sudiš, nisi vršitelj Zakona, nego sudac. 12 Jedan je zakonodavac i sudac koji može spasiti i pogubiti. A ti, tko si ti da sudiš bližnjega?
13 Slušajte sad vi, koji govorite: »Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, provest ćemo ondje jednu godinu, trgovat ćemo i steći ćemo.« 14 A ne znate što će biti sutra! Doista, što je vaš život? Dašak ste koji se na čas pojavi, i onda ga nestane. 15 Umjesto da reknete: »Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono«, 16 vi se ponosite svojim hvalisanjem. Svako je takvo hvalisanje zlo. 17 Tko dakle zna dobro činiti a ne čini, griješi.
11 Ne ogovarajte jedni druge, braćo, jer tko ogovara brata ili sudi svojega brata, ogovara Zakon i sudi Zakonu. A ako Zakonu sudiš, nisi vršitelj Zakona, nego sudac. 12 Jedan je zakonodavac i sudac koji može spasiti i pogubiti. A ti, tko si ti da sudiš bližnjega?
13 Slušajte sad vi, koji govorite: »Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, provest ćemo ondje jednu godinu, trgovat ćemo i steći ćemo.« 14 A ne znate što će biti sutra! Doista, što je vaš život? Dašak ste koji se na čas pojavi, i onda ga nestane. 15 Umjesto da reknete: »Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono«, 16 vi se ponosite svojim hvalisanjem. Svako je takvo hvalisanje zlo. 17 Tko dakle zna dobro činiti a ne čini, griješi.
Doista, što je vaš život? Dašak ste koji se na čas pojavi, i onda ga nestane.
Jakovljeva 4:14
RANOKRŠĆANSKI pisac i apologet Tertulijan spominje priču iz drevnog Rima o vojskovođi koji bi nakon velike pobjede trijumfalno ujahao u Rim i šepirio se na blistavim bojnim kolima niz glavnu ulicu od zore do zalaska sunca. Gomila bi skandirala, a vojskovođa bi uživao u najvećem uspjehu svoga života. Međutim, legenda kaže da bi sluga cijeli dan stajao iza njega i šaptao mu u uho Memento mori (Sjeti se da ćeš umrijeti). Usred sveg laskanja, vojskovođi bi očajnički trebala poniznost da ga podsjeća da je samo smrtnik.
Apostol Jakov pisao je zajednici ogrezloj u ponosu i osjećaju samodostatnosti. Suočavajući se s njihovom ohološću, napisao je: »Bog se protivi oholima, ali poniznima daje milost« (r. 6). Ono što su trebali navedeno je u 10. retku: »Ponizite se pred Gospodinom«. Ali kako? Poput rimskih vojskovođa, morali su biti svjesni da će umrijeti. »A ne znate što će biti sutra«, nastavlja Jakov. »Dašak ste koji se na čas pojavi, i onda ga nestane« (r. 14). Njihova ih je krhkost potaknula da žive u snazi volje Gospodnje, a ne vlastite (r. 15).
Kad zaboravimo da su nam dani odbrojeni, možemo se uzoholiti. Ali kad smo svjesni svoje smrtnosti, svaki dah i svaki trenutak vidimo kao milost. Memento mori.
– Winn Collier
Bože, često se ponašamo kao da nikada nećemo umrijeti. Pomogni nam pronaći smisao života u tebi.