Glas Oca

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 3:13-17

13 Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga ovaj krsti. 14 Ali ga Ivan htjede od toga odvratiti pa reče: »Ja bih trebao da me ti krstiš, a ti dolaziš k meni?« 15 Isus mu odgovori: »Samo to ti pusti! Dolikuje nam da ispunimo svu pravednost.« Tada mu popusti. 16 Kad se Isus krstio, on izađe odmah iz vode. Tada se otvoriše nebesa i on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. 17 I glas s neba povika: »Ovo je moj ljubljeni Sin koji mi se dopada.«

I glas s neba povika: »Ovo je moj ljubljeni Sin koji mi se dopada.«

Matej 3:17

OTAC moga prijatelja nedavno je umro. Kad se razbolio, stanje mu se brzo pogoršalo i za nekoliko dana više ga nije bilo. Moj prijatelj i njegov tata uvijek su bili vrlo bliski, no ipak je ostalo toliko pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Toliko neizgovorenih riječi, a sada više nema oca. Moj je prijatelj obučeni savjetnik: zna uspone i padove tijekom tugovanja, zna kako pomoći drugima kada se zateknu u tim nemirnim vodama. Ipak, rekao mi je: »Ima dana kada samo želim čuti tatin glas, osjetiti njegovu ljubav. Uvijek mi je puno značio.«

Ključni događaj na početku Isusove zemaljske službe bio je kad ga je Ivan krstio. Iako se Ivan tome pokušavao oduprijeti, Isus je bio uporan jer je to bilo važno za njega, da se može poistovjetiti s ljudima: »Samo to ti pusti! Dolikuje nam da ispunimo svu pravednost« (r. 15). Ivan je učinio kako je Isus tražio. A onda se dogodilo nešto što je Ivana Krstitelja i mnoštvo uvjerilo u Isusov identitet, a zacijelo je duboko dirnulo i Isusovo srce. Očev glas ohrabrio je Sina: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odbrao!« (r. 17, K. S.)

Taj isti glas u našim srcima uvjerava vjernike u njegovu veliku ljubav i da smo »djeca Božja« (1 Ivanova 3:1).

– John Blase

Oče, zahvalni smo na tom umirujućem glasu koji nam govori čiji smo i koliko smo voljeni.