Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva knjiga o Samuelu 17:32,40-47
… jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.
2 Korinćanima 5:7
GARY je imao problema s ravnotežom. Liječnik mu je odredio fizikalnu terapiju kako bi poboljšao ravnotežu pri hodanju. Tijekom jedne terapije njegov mu je terapeut rekao: »Previše vjeruješ u ono što vidiš, čak i kad je to pogrešno! Ne oslanjaš se dovoljno na druga osjetila, na ono što osjećaš pod nogama i unutarnja čula, koja također pomažu da održiš ravnotežu.«
»Previše vjeruješ u ono što vidiš« podsjeća na priču o Davidu, mladom pastiru, i njegovu susretu s Golijatom. Četrdeset dana Golijat, filistejski junak »bi izlazio jutrom i večerom«, rugajući im se da pošalju nekoga da se bori s njim (1 Sam. 17:16). No ono na što su se ljudi usredotočili, prirodno je izazivalo strah. Tada se pojavio mladi David kojega je otac zamolio da odnese zalihe hrane svojoj starijoj braći (r. 18).
Kako je David gledao na situaciju? Vjerom u Boga, a ne po gledanju. Vidio je diva, ali vjerovao je da će Bog spasiti njegov narod. Iako je bio tek mladić, rekao je kralju Šaulu: »Neka nitko ne gubi srčanost zbog njega… borit ću se s tim Filistejcem« (r. 32 ). Zatim je rekao Golijatu: »Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke« (r. 47). Bog je upravo to učinio.
Pouzdanje u Božji karakter i moć pomaže nam da živimo po vjeri, a ne po gledanju (2 Korinćanima 5:7).
– Anne Cetas
Dragi Bože, pokaži nam što znači vjerovati tebi.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga