Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Živite kao ozdravljeni
Pročitajte: Djela apostolska 3:1-10
1 Petar i Ivan pošli su o devetoj uri u Hram na molitvu. 2 Bio je jedan čovjek hrom od svoga rođenja kojega su nosili i svaki dan stavljali pred hramska vrata, koja se zovu Krasna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3 Kad je on vidio Petra i Ivana gdje hoće ući u Hram, zamoli milostinju. 4 Petar ga s Ivanom pogleda i reče: »Pogledaj nas!« 5 On ih pogleda nadajući se da će što od njih dobiti. 6 A Petar reče: »Nema u mene srebra i zlata, ali što imam to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodi!« 7 I uze ga za desnicu i podiže ga. Odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnjevi. 8 I skoči te je mogao stajati i hodati. I uđe s njima u Hram idući i skačući i hvaleći Boga.
9 Sav je narod vidio gdje ide i hvali Boga. 10 Upoznaše u njemu čovjeka koji je zbog milostinje sjedio kod Krasnih hramskih vrata te se veoma začudiše i zbuniše zbog onoga što mu se dogodilo.
9 Sav je narod vidio gdje ide i hvali Boga. 10 Upoznaše u njemu čovjeka koji je zbog milostinje sjedio kod Krasnih hramskih vrata te se veoma začudiše i zbuniše zbog onoga što mu se dogodilo.
I uđe s njima u Hram idući i skačući i hvaleći Boga.
Djela ap. 3:8
U Indiji su dvije sestre rođene slijepe. Njihov otac je naporno radio, ali nije zarađivao dovoljno novca da plati operaciju koja bi im omogućila da vide. Jednoga dana u njihovo je mjesto došao tim liječnika u kratkotrajnu liječničku misiju. Jutro nakon operacije, djevojke su se smiješile dok im je medicinska sestra skidala zavoje. Jedna je uzviknula: »Majko, ja vidim! Ja vidim!«
Čovjek hrom od rođenja sjedio je na uobičajenom mjestu pred hramskim vratima i molio milostinju. Peter mu je rekao: »Nema u mene ni srebra ni zlata, ali što imam to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodi!« (r. 6) Čovjek je skočio »te je mogao stajati i hodati.« Išao je »skačući i hvaleći Boga« (r. 8).
Spomenute sestre i hromi čovjek cijenili su svoje oči i noge više od onih koji nikada nisu bili slijepi ili hromi. Djevojke nisu mogle prestati treptati od čuđenja i veselja, a muškarac je skačući hvalio Boga.
Razmislite o svojim prirodnim sposobnostima. Biste li ih više cijenili i biste li ih drukčije koristiti da ste bili čudesno ozdravljeni? Sada razmislite o ovome: ako vjerujete u Isusa, on vas je duhovno ozdravio, on vas je stvorio i spasio. Zato sve što nam je dao posvetimo njemu.
– Mike Wittmer
Oče, hvala ti za uši da te čuju, usta da te hvale i ruke i noge da ti služe.