Pronaći utočište

Pročitajte: Izaija 25:1-9
1 Ti si moj Bog, Gospodine!
Tebe slavim. Tvojemu imenu pjevam hvalu.
Jer si učinio čudesna djela,
odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini.
2 Jer si grad pretvorio u ruševinu,
utvrđeno mjesto u razvaline,
palače oholih u izgubljeni grad.
Nikad se više neće sagraditi.
3 Zato te štuju jaki narodi,
boje te se gradovi silnih plemena.
4 Jest, bio si branik malenomu,
branik siromahu u nevolji,
krov od oluje,
sjena od sunčane žege.
Jer je gnjev nasilnika
kao zimski pljusak koji udara o zid,
5 kao sunčana žega nad suhom zemljom.
Jer si ponizio buku oholih.
Kao sjenom oblakâ sunčanu žegu,
tako si ublažio pjevanje nasilnikâ.

6 Pripravit će Gospodin nad vojskama
svim narodima na ovoj gori
gozbu od najljepših jela,
gozbu od najplemenitijih vina,
najboljih, najljepših jela,
najčistijih, najplemenitijih vina.
7 Uništit će na ovoj gori zastirač,
što zastire sve narode,
pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
8 Uništava smrt zauvijek.
Svemogući Gospodin briše suze sa svakoga lica.
Sramotu svojega naroda ukida za sve zemlje,
jer je rekao Gospodin.
9 Reći će se u onaj dan:
»Gle, ovo je Bog naš,
u kojega se ufamo da će nas spasiti;
ovo je Gospodin u kojega se ufamo!
Veselimo se i radujmo se zbog njegove pomoći!«

Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji, krov od oluje…

Izaija 25:4

MOJA supruga i ja jednom smo odsjeli u lijepom, starom hotelu uz more s velikim prozorima i debelim kamenim zidovima. Jednog poslijepodneva oluja je zahvatila to područje, uzburkala more i udarala po našim prozorima. Ipak smo bili mirni. Ti su zidovi bili jako debeli, a temelji hotela čvrsti! Dok je vani bjesnjela oluja, naša je soba bila naše utočište.

Utočište, važna tema u Svetom pismu (r. 4, K. S.), počinje od samoga Boga. »… jer ti si utočište nevoljnom«, kaže Izaija o Bogu, »utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska…«. Utočište je nešto što je Božji narod bio i što je trebao pružiti bilo kroz izraelske drevne gradove »mjesta utočišta« (Brojevi 35:6) ili nudeći gostoprimstvo strancima (Ponovljeni zak. 10:19). Ta nas ista načela mogu voditi danas kada humanitarne krize pogađaju svijet. Molimo se da Bog upotrijebi nas, svoj narod, da pomažemo ugroženima.

Oluja koja je pogodila naš hotel prestala je sljedećeg jutra, ostavljajući nas s mirnim morem i toplim suncem zbog kojeg se činilo da galebovi sjaje. To je slika koju imam u mislima dok razmišljam o onima koji se suočavaju s prirodnim katastrofama ili progonstvom (Izaija 25:4). Znam da će nas Bog utočišta zaštititi.

– Sheridan Voysey

Bože utočišta, osnaži nas, svoju djecu, da pomažemo potrebitima da pronađu nadu i sigurnost u tebi.