Razmjena milosti
27. prosinca
2 Korinćanima 12:9
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Vjeran je onaj koji vas pozva, on će i izvršiti.
1 Solunjanima 5:24
NAVRŠAVANJE osamnaeste godine znači početak novog razdoblja u životu moje kćeri: pravno punoljetna, sada ima pravo glasa na budućim izborima, a uskoro će krenuti i na fakultet. Ta je promjena u meni izazvala osjećaj žurnosti – imat ću jako malo vremena s njom, pod svojim krovom, da joj prenesem mudrost koja će joj trebati da se sama suoči sa svijetom: kako upravljati financijama, ostati oprezna kad je riječ o svjetskim problemima i donositi razumne odluke.
Moj osjećaj dužnosti da podučim svoju kćer da se nosi sa svojim životom bio je razumljiv. Uostalom, voljela sam ju i željela sam da uspije. Ali shvatila sam da, iako je sve to važno, to nije bio jedini moj posao. Riječima upućenim Solunjanima – skupini ljudi koje je smatrao svojom djecom u vjeri koju je podučavao o Isusu – Pavao potiče da pomažu jedni drugima (r. 14,15), ali je, u konačnici, njihov rast prepustio Bogu (r. 23).
Pavao je vjerovao Bogu da će učiniti ono što on nije mogao: pripremiti ih – duh, dušu i tijelo – za konačni Isusov povratak (r. 23). Iako su njegova pisma Solunjanima sadržavala upute, njegovo povjerenje u Boga za njihovu dobrobit i spremnost uči nas da je rast onih za koje skrbimo u konačnici u Božjim rukama (1 Korinćanima 3:6).
– Kirsten Holmberg
Oče, hvala ti što ti jesi začetnik i dovršitelj našega duhovnog rasta. Pomogni nam mi da ti vjerujemo.
27. prosinca
26. prosinca
23. prosinca