O čemu govorimo

Pročitajte: Psalam 19
2 Nebesa pripovijedaju Božju slavu,
djelo njegovih ruku navješćuje nebeski svod.
3 Dan danu šapće tu vijest
i noć noći kazuje taj glas.
4 To nije govor niti riječi,
niti se njihov glas razabire.
5 Ipak njihov glas prodire po svoj zemlji,
njihov povik do na kraj svijeta.
Ondje je suncu razapeo šator na nebu,
6 koje izlazi kao zaručnik iz svoje ložnice,
veseli se kao junak koji je prevalio put.
7 Izlazi na rubu neba i kreće u svom luku drugom kraju.
Ništa se ne skriva njegovu žaru.

8 Gospodnji je Zakon savršen, on obnavlja dušu.
Gospodnje je svjedočanstvo pouzdano,
bezazlene čini mudracima.
9 Gospodnje su zapovijedi prave, vesele srce.
Gospodnje su naredbe čiste, prosvjetljuju oči.

10 Strah Gospodnji je svet, ostaje zauvijek.
Gospodnje su odluke istinite, sve su pravedne,
11 dragocjenije su od zlata, od mnogoga čistog zlata;
slađe su od meda koji teče iz saća.

12 One također prosvjetljuju tvoga slugu.
Tko ih obdržava, dobit će veliku plaću.
13 Ali tko je kadar spoznati svoje pogreške?
Očisti me od onih sakrivenih!
14 I od oholosti sačuvaj svoga slugu
i ne daj da ona nadvlada nada mnom.
Tada ću biti čist i slobodan od teške krivnje.
15 O, kad bi ti se svidjele riječi mojih usta
i misli moga srca,
Gospode, utočište moje, Otkupitelju moj!

 

O, kad bi ti se svidjele riječi mojih usta i misli moga srca, Gospode, utočište moje, Otkupitelju moj!

Psalam 19:15

MOŽDA ste čuli poznatu izreku: »Veliki umovi raspravljaju o idejama; prosječni umovi raspravljaju o događajima; mali umovi raspravljaju o ljudima.« Priznajem, postoji način da govorite o ljudima i time im iskazujete poštovanje. No ta izreka ističe naša najmračnija iskustva. U svijetu sveprisutnih sredstava komuniciranja – društvenih i profesionalnih – neprekidno se suočavamo sa životom drugih ljudi na razini intimnosti koja može biti neprimjerena, pa čak i nepristojna.

Što je još gore, ta poplava osobnih informacija o drugima tjera vodu na mlin ogovaranju do te mjere da ono postaje uobičajeno, a ne samo kad su u pitanju bogati i slavni. Ljudi s kojima radimo, članovi crkve, susjedi i naša obitelj mogu postati metom oštrih jezika i osjetiti bol zbog razgovora koji se nikada nisu trebali voditi.

Kako možemo pobjeći od sklonosti da rabimo riječi koje nanose bol drugima? Jedino tako da shvatimo da je konačni slušatelj naših riječi Bog koji želi da to ne činimo. Zato se možemo moliti zajedno sa psalmistom: »O, kad bi ti se svidjele riječi mojih usta i misli moga srca, Gospode, utočište moje« (r. 15). Kad svojim razgovorima o drugima želimo ugoditi Bogu, tada ga slavimo. Uz njegovu pomoć možemo ga slaviti onime što govorimo.

– Bill Crowder

Bolje je pregristi jezik nego izreći zajedljivu primjedbu.