Dar sjećanja

Pročitajte: Knjiga Postanka 40:1-14,23
1 Jedno vrijeme poslije toga skriviše peharnik i pekar egipatskog kralja svojemu gospodaru, egipatskomu kralju. 2 I faraon se razgnjevi na svoja dva dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara 3 i dade ih u kući zapovjednika tjelesne straže baciti u istu tamnicu u kojoj je ležao i Josip. 4 Zapovjednik tjelesne straže odredi im Josipa da ih služi. Kad su dulje bili u zatvoru, 5 usnuše obojica u istoj noći san. Svaki usni san od osobite važnosti, peharnik i pekar egipatskog kralja koji su ležali u tamnici. 6 Kad sutradan dođe Josip k njima, spazi da su bili veoma snuždeni.
7 On upita faraonove dvorane koji su bili s njim zatvoreni u kući njegova gospodara: »Što ste danas tako smrknuta lica?«
8 Odgovoriše mu: »Usnusmo san, a nema nikoga koji bi nam ga mogao protumačiti.«
Josip im reče: »Protumačiti san stvar je Božja. Ali pripovjedite mi!«
9 Veliki peharnik pripovijedao je Josipu svoj san: »Vidjeh u snu pred sobom čokot. 10 Na čokotu bile tri loze. I on propupa i procvate i grozd na njemu u isti čas sazre. 11 U ruci mi je bila faraonova čaša i ja uzeh grožđe, iscijedih ga u faraonovu čašu i dadoh je faraonu u ruku.«
12 Josip mu odgovori: »To se tumači ovako: Tri loze, tri su dana. 13 Poslije tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu i opet te postaviti u službu; tada ćeš faraonu davati čašu, posve kao prije dok si mu bio peharnik. 14 Tad misli i na mene kad ti bude dobro! Učini mi ljubav da me preporučiš faraonu i izbaviš me iz ove kuće!

23 Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.

 

Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.

Postanak 40:23, K. S.

TIJEKOM studija teologije često sam radio u domu za stare i nemoćne. Puno sam vremena provodio razgovarajući s njima. Zanimljivo je da je svatko od njih u nekom trenutku spomenuo koliko je osamljen jer je nadživio svog supružnika. Većina ih se pitala hoće li ih se itko sjetiti kad odu s ovog svijeta.

Ne osjećaju se samo stari ljudi osamljenima i zaboravljenima. Zapravo, mnogi od nas osjećaju se uhvaćenima u zamku, osamljenima i ostavljenima zbog opravdanih ili neopravdanih razloga. Nekada se osjećamo poput starozavjetnog Josipa: ljudi nas se ne sjete čak ni onda kad bi trebali.

U 40. poglavlju Knjige Postanka čitamo o Josipu koji je bio bačen u tamnicu i potpuno bespomoćan. Peharnik je pak bio oslobođen i vraćen u službu faraonu, baš kao što je Josip prorekao (r. 9-13). No, iako je obećao Josipu da će ga spomenuti faraonu, zaboravio ga je (r. 14,23).

Možda se danas osjećate zaboravljenima. Ali niste, kao što ni Josip nije bio zaboravljen (pročitajte Postanak 42: 9-13). Isus sjedi zdesna Bogu i vaše molitve bez iznimke dolaze do Božjeg prijestolja jer vaš Spasitelj posreduje za vas.

Kad god se osjećamo osamljenima, sjetimo se Isusova obećanja da će zauvijek biti s nama.

– Randy Kilgore

Isus nikad ne napušta i ne zaboravlja one koji su njegovi.