Duhovna stvarnost

Ponizno tražimo pomoć

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 2:42-47
42 Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama. 43 A uđe strahopoštovanje u sve, jer su apostoli činili mnoga čudesa i znake. 44 Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko. 45 Prodavali bi svoja imanja i dobra te dijelili svima, kako bi koji trebao. 46 Bili su jednodušni i svaki dan su se okupljali u Hramu, a po kućama su lomili kruh, blagujući hranu s radošću i priprosta srca. 47 Hvalili su Boga i uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan umnožavao broj onih koji su se odazivali na put spasenja.

Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko.<br>Djela ap. 2:44

Svi koji su povjerovali bili su zajedno, i imali su sve zajedničko.

Djela ap. 2:44

KAKO se približavala naša proslava, moja supruga i ja počeli smo planirati. Budući da dolazi mnogo ljudi, trebamo li naručiti catering ili sami kuhati? Ili da pripremimo roštilj? Ako bude kiše, trebamo li kupiti šator? Uskoro je naša proslava postala skupa, pa čak i pomalo asocijalna. Pokušavajući sve sami organizirati, propuštali smo priliku prihvatiti pomoć.

Biblijska vizija zajednice je i davanje i primanje. Čak i prije pada, Adam je trebao pomoć (Postanak 2:18). I mi smo pozvani tražiti savjet drugih (Izreke 15:22) i nositi »bremena jedni drugih« (Galaćanima 6:2). Rana crkva imala je »sve zajedničko« i dijelila »imanja i dobra« (Djela ap. 2:44,45). Umjesto da žive svaki za sebe, oni su posuđivali, davali i primali u skladnoj međuovisnosti.

Svoje smo goste zamolili da donesu salatu ili desert na našu proslavu. Susjedi su nam posudili roštilj, a prijatelji svoj šator. Njihova nam je pomoć omogućila da uspostavimo bliskije odnose, a hrana koju su oni pripremali donijela je raznolikost i užitak. U doba poput našeg, samodostatnost može biti izvor oholosti. Ali Bog daje svoju milost »poniznima« (Jakovljeva 4:6), uključujući i one koji ponizno traže pomoć.

– Sheridan Voysey

Bože, hvala ti što si nas stvorio za odnose s drugima. Pomogni nam da živimo ponizno, nesebično dijeleći svoja dobra, ali i svoje potrebe s drugima.