Utjeha u Kristu

Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 5:4-11
4 Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj Dan kao tat iznenadio. 5 Svi ste vi sinovi svjetla i sinovi dana; nismo sinovi noći niti tame. 6 Stoga ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni! 7 Jer koji spavaju, u noći spavaju i koji se opijaju, u noći se opijaju. 8 A mi, koji smo od dana, budimo trijezni i odjeveni u oklop vjere i ljubavi, zaštićeni kacigom koja je nada u spasenje. 9 Doista, Bog nas ne postavi za gnjev, nego da steknemo spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu. 10 On je umro za nas da mi, bdjeli ili spavali, zajedno s njim živimo.
11 Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!

Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!

1 Solunjanima 5:11

UČITELJICA je predložila svojim učenicima da napišu poruke ohrabrenja i poticaja svojim vršnjacima. Nekoliko dana poslije, kada se dogodila tragedija u školi u drugom dijelu zemlje, te su poruke ohrabrile njihove vršnjake koji su bili u strahu da bi se i njima takvo što moglo dogoditi.

Ohrabrenje i uzajamna brižnost također su bili na Pavlovu umu kada je pisao vjernicima u Solunu. Onima kojima su prijatelji umrli Pavao poručuje da se nadaju da će im Isusov obećani povratak vratiti voljene (4:14). Iako nisu znali kada će se to dogoditi, podsjetio ih je da kao vjernici ne moraju strahovati od Božjeg suda kada se on vrati (5:9). Umjesto toga, mogli su s povjerenjem čekati na svoj budući život s njim, a onda im nalaže: »Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!« (r. 11, K. S.)

Kada doživimo bolne gubitke ili besmislene tragedije, lako nas obuzimaju strah i tuga. Ipak, Pavlove riječi pomažu danas, baš kao i onda kada su napisane. Čekajmo s nadom da će Krist sve obnoviti. A u međuvremenu tješimo i ohrabrujmo jedni druge – pisanim porukama, izgovorenim riječima, djelima služenja ili jednostavnim zagrljajem.

– Kirsten Holmberg

Uskrsli Isuse, usprkos boli u zbrkanom svijetu, pomogni nam da te čekamo s nadom i vjerom i da tješimo one koji nas okružuju, dok ponovno ne dođeš.