»Žao mi je naroda. Već su tri dana kod mene i nemaju što jesti.

Marko 8:2

KAD je Pamin šesnaestogodišnji sin poginuo u prometnoj nesreći, pozvala je obitelj i prijatelje u dvoranu za ispraćaje. Te ledeno hladne prosinačke večeri mnogi su ušli sa šalicama kave u ruci, govoreći o tajanstvenom čovjeku po imenu Matthew koji ju je dijeli besplatno. Poslije ga je Pat potražila da mu zahvali. Ne samo da je ljudima pružio prijeko potrebnu toplinu i okrijepu nego ih je u tom tužnom trenutku podsjetio na dobro u svijetu. »Bio sam tako tužan zbog njih«, objasnio je Matthew. »Htio sam nešto učiniti, ali jedino što sam mogao je skuhati kavu.«

Matthewova suosjećajnost praćena praktičnim djelovanjem obrazac je koji vidimo kada Isus hrani četiri tisuće ljudi. Priča je slična prethodnoj kada je nahranio pet tisuća, jer umnoživši nekoliko kruhova i riba da se nahrani veliko mnoštvo (r. 5-10). No ovom prilikom dobivamo uvid u to što je potaknulo Isusa na to djelo: »Žao mi je naroda… Ako ih pustim da idu gladni kući, klonut će na putu…« (r. 2,3).

Božje se srce uvijek brine za naše duhovne i tjelesne potrebe. Možemo hrabro zamoliti Boga da se brine za nas, znajući da nas voli. Možemo se i radovati jer čak i mala djela vođena Božjom suosjećajnosti mogu imati veliki učinak.

– Tanya Marlow

Gospodaru svih naših osjećaja, donosimo ti svoju žednu dušu, svoje brige, svoje praktične potrebe.