Sumnjajući u svjetlost
2 Kad je Ivan u tamnici čuo o Kristovu djelovanju, posla dvojicu svojih učenika 3 da ga upitaju: »Jesi li ti onaj koji treba doći ili da drugoga čekamo?« 4 Isus im odgovori: »Idite i javite Ivanu što čujete i vidite: 5 Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se navješćuje Evanđelje. 6 Blago onome koji se ne sablazni u meni!«
Jesi li ti onaj koji treba doći ili da drugoga čekamo?
Matej 11:3
PROVIRUJUĆI snenih očiju kroz zastor, ugledao sam jarku svjetlost iznad susjednih kuća. Iscrpljen nakon napornog tjedna, zaključio sam da to mora biti ulična rasvjeta i vratio sam se u krevet. Sljedeći dan otkrio sam da sam propustio polarnu svjetlost! Stavka s mog popisa želja pojavila se ispred mog prozora, a ja nisam shvatio što vidim.
Zatvoren u samici, Ivan Krstitelj borio da shvati drugo svjetlo: »svjetlo svijeta« (Ivan 8:12). Da, on je krstio Isusa u Jordanu i izjavio: »Ovaj je Sin Božji« (1:34). Ali sada, sam u tamnici, Ivan se borio s pitanjima (Matej 11:2). Je li bilo stvarno? Je li krivo shvatio? Stoga je poslao glasnike Isusu s pitanjem: »Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?« (r. 3, K. S.) Isus je odgovorio skrećući pozornost na svoja čuda i »Evanđelje« (r. 5) i rekao: »Blago onome koji se ne sablazni u meni!« (r. 6)
Svi imamo razdoblja kada sumnjamo u Isusa, pitajući se je li to svjetlo sve čemu smo se ikada nadali. Isus razumije. Nije ukorio Ivana zbog njegovih sumnji. Umjesto toga, on je svojim riječima i djelima pomogao Ivanu da ostane čvrst.
Isusovo se svjetlo nikada ne mijenja niti blijedi. I mi možemo doživjeti njegovu utjehu i okrjepu ako odvojimo vrijeme da čujemo i vidimo Isusa u evanđeoskim pričama (r. 4).
– Adrian Smith
Ne želimo propustiti stvarnost onoga tko ti doista jesi. Ti si »put i istina i život« (Ivan 14:6).
