Duhovna stvarnost

Dobrota Božja

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 107:1-11,41-43
1 »Zahvaljujte Gospodu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!«
2 Tako nek govore otkupljenici Gospodnji,
koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ
3 i skupio ih iz svih zemalja,
od istoka i zapada, od sjevera i juga!

4 Lutahu u pustinji, u pustoši,
ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.
5 Izgladnjeli i žeđu izmoreni,
duša je posustajala u njima.
6 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu
i on ih oslobodi od njihove nevolje.
7 Izvede ih na pravi put
koji ide u mjesto prebivanja.
8 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za njegova čudesa sinovima ljudskim!
9 Jer je utažio grla ožednjela,
napunio je okrepom dušu izgladnjelu.

10 Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni,
ležali su okovani u bijedi i željezu,
11 jer su prkosili Božjim riječima
i prezirali volju Svevišnjega.

41 Iz bijede podiže siromaha
i obitelji umnoži kao stada.

42 Videć’ to čestiti nek se raduju,
a zloća nek zatvori svoja usta.
43 Tko je mudar, neka zapamti ovo
i nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!«

Tako nek govore otkupljenici Gospodnji…

Psalam 107:2

U mom gradu postoje dva mjesta koja stoje jedno pokraj drugoga – mirni park s vrtom i zatvor. Moja prijateljica Joann voljela je oba. U vrtu bi sjedila satima, razmišljajući o Božjoj dobroti i svojoj ljubavi prema njemu zbog onoga što je učinio u njezinu životu. Ali jednako je voljela dijeliti svoje vrijeme sa ženama u zatvoru i pričati im o tome kako joj je Bog spasio život nakon mnogih pogrešnih odluka i lutanja daleko od njega. Često bi mi govorila o svojoj strasti: o svom snu da sve te žene jednoga dana shvate i dožive Božju ljubav prema njima.

Psalmist je rekao svojim sunarodnjacima Izraelcima da »govore« o tome kako ih je Bog izbavio od njihovih neprijatelja (r. 2). Oni su lutali »u pustinji, u pustoši… Izgladnjeli i žeđu izmoreni, duša je posustala u njima« (r. 4,5). Ponekad su se pobunili protiv Boga, a on ih je kažnjavao (r. 10-12). Pa ipak, svaki put kad su zavapili »u svojoj tjeskobi Gospodu… on ih oslobodi od njihove nevolje« (r. 6). Imali su toliko toga za što su Bogu zahvalni i o čemu su mogli govoriti drugima. Kao što su Izraelci naučili, a i mi možemo naučiti: Bog nas ljubi i nikada nas neće napustiti.

I mi možemo iskoristiti prilike i razmišljati »o dobroti Gospodnjoj« prema nama (r. 43), zahvaliti mu i ispričati vlastitu priču o tome kako nas je spasio.

– Anne Cetas

Dobar si, Bože, i vrijedno je govoriti o tvojoj dobroti.