Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 5:16-1816 Svagda se radujte! 17 Molite se bez prestanka! 18 Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas.
Molite se bez prestanka!
1 Solunjanima 5:17
KAD su gusari oteli tinejdžera Patrika, odveli su ga u Irsku, prodali u ropstvo i prisilili da čuva ovce druidskoga gospodara. Mnogi bi na njegovu mjestu tijekom tih šest godina postali ogorčeni i klonuli duhom, ali zahvaljujući molitvama, sveti Patrik (kako je poslije prozvan) usmjeravao je svoj um i srce na Božju prisutnost.
»Molio sam se cijelo vrijeme, tijekom cijelog dana«, napisao je Patrick i objasnio da su tako u njemu rasle vjera i Božja ljubav. Živio je u teškim uvjetima, često danju i noću na otvorenom, po snijegu, mrazu i kiši. Ipak je dodao: »Gotovo da nisam to uopće osjećao… zahvaljujući Duhu u sebi.«
Lako je pomisliti da je takva potpuna predanost molitvi rezervirana samo za iznimno duhovne ljude. No među mnogim Pavlovim uputama kojima zaključuje svoje pismo Solunjanima, je i poticaj nama: »Bez prestanka molite!« (r. 17, K. S.) Pritom ne misli na stalno mrmljanje molitve, već na to da budemo svjesni Božje prisutnosti i ovisni o njemu, spremni živjeti po njegovoj volji u svemu s čim se god suočavali svakoga dana.
Patrikova stalna usredotočenost na Boga omogućila mu je da iskusi snagu koja dolazi od njega. Slično tome, dok smo svjesni stalne Božje prisutnosti, bit ćemo nadahnuti da se svagda radujemo i na svemu zahvaljujemo! (r. 16,18) Bog će i nama pomagati, voditi nas i davati nam snagu.
– Anne Le Tissier
Uskladimo svoje putove s Božjim.