Duhovna stvarnost

Sve je moguće

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Marku 9:14-29
14 Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i pismoznance u prepirci s njima. 15 Čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga. 16 On ih upita: »O čemu se prepirete s njima?« 17 Jedan mu iz naroda odgovori: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina; on je opsjednut od nijemoga duha. 18 Kad ga uhvati, nateže ga tamo i amo. Onda se pjeni, škripi zubima i legne ukočen. Zamolih tvoje učenike da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.« 19 On im odvrati: »O, nevjerni rode! Kako ću još dugo biti s vama? Dovedite ga k meni!« 20 Dovedoše ga k njemu. Čim ga duh ugleda, stade natezati dječaka tamo i amo. On pade na zemlju, stade se valjati i pjeniti. 21 Tada Isus upita njegova oca: »Kako već dugo to ima?« On odgovori: »Od djetinjstva. 22 Često ga je već bacao u oganj i u vodu da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!« 23 Isus mu odvrati: »Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje.« 24 Odmah povika dječakov otac sa suzama: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!« 25 Kad vidje Isus da se narod sve više stječe, zaprijeti nečistome duhu i reče mu: »Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada u njega!« 26 Povikavši i izmrcvarivši ga, izađe. Ležao je kao mrtav tako da su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade. 28 Kad je došao u kuću, upitaše ga njegovi učenici nasamo: »Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?« 29 Odgovori im: »Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!«

Odmah povika dječakov otac sa suzama: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!«

Marko 9:24

»SUMNJAJ dovoljno dugo i sigurno ćeš početi očajavati«, razmišljao je Scott. Sumnje mogu pustiti duboko korijenje i postati dio onoga što jesmo, ali naučio je i da sumnja ne mora određivati ni našu vjeru ni budućnost.

Scott je odlučio umjesto toga usmjeriti se na ono tko Bog jest. »Živi Bog koji spašava i oslobađa, koji ruši okove naših očekivanja«, potvrdio je. »On je Bog koji uništava faraona, razdvaja more, potresa zemlju; Bog koji daje Krista, koji prazni grobnice – i njegovu je ruku nemoguće zaustaviti.«

U Evanđelju po Marku očajan otac dolazi k Isusu. Nakon godina neuspjeha, izgubio je svaku nadu za svoga sina opsjednutog »od nijemoga duha« (r. 17). »Ako ti što možeš«, preklinjao je Isusa, »smiluj nam se i pomozi nam!« (r. 22)

»Ako mogu?« odgovori Isus. »Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje« (r. 23). »Odmah povika dječakov otac sa suzama: ‘Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!’« (r. 24). Otac je bio iskren i priznao je svoju sumnju, no ipak svoju je malu vjeru položio u Isusa. Tada je svjedočio Isusovoj spremnosti da donese promjenu i nadu (r. 25-27).

Možda i vi sumnjate nakon godina borbe ili mislite da niste dostojni. Pridružite se tom ocu danas i položite svoju vjeru – koliko god bila mala i nesigurna – u Isusa. On je ovdje, spreman dati ono što zna da je najbolje za vas i za mene. – Chris Wale

Isuse, hvala ti što nas prihvaćaš onakve kakvi jesmo.