Pastirovo srce
4. srpnja
Ja ću sam pasti svoje stado i ja ću ih sam odmarati, govori svemogući Gospodin.
Ezekiel 34:15
Ezekiel 34:15
Hodajmo po vjeri
Pročitajte: Izaija 40:25-31
25 »S kim ćete me, dakle, izjednačiti,
da bih bio kao on?«, veli Svetac.
26 Podignite svoje oči prema nebu i gledajte:
tko je to stvorio?
On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj,
koji zove sve po imenu,
i zbog njegove velike sile i jake moći
ne izostaje ni jedan jedini.
da bih bio kao on?«, veli Svetac.
26 Podignite svoje oči prema nebu i gledajte:
tko je to stvorio?
On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj,
koji zove sve po imenu,
i zbog njegove velike sile i jake moći
ne izostaje ni jedan jedini.
27 Što govoriš, dakle, Jakove,
kažeš, Izraele:
»Skrivena je moja sudbina Gospodinu,
pravica se moja izmiče mojemu Bogu.«
28 Ne znaš li,
ne čuješ li?
Vječni Bog jest Gospodin,
stvoritelj zemaljskih krajeva.
On se ne umara, on ne malakše,
nedohvatna je njegova razboritost.
29 On daje snagu umornome,
daje jakost slabome.
30 I mladići se umaraju i malakšu,
mladi ljudi padaju.
31 Ali koji se uzdaju u Gospodina,
crpe novu snagu,
krila im rastu kao orlovima.
Trče, i ne umaraju se.
Hode, i ne malakšu.
Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu…
Izaija 40:31
NEKA se žena oprezno uspinjala stepenicu po stepenicu do crkve gdje se te večeri održavala večernja molitva. Dok je zastala zbog boli i da dođe do daha, čovjek koji je prolazio rekao je: »Korak po korak. To je jedini način da uspijete. Polako.« Njegove su riječi ohrabrile ženu i dale joj potreban poticaj da dođe do vrha. No ta je večer ohrabrila i moju umornu dušu.
Na svojem putu vjere možda ćemo biti u iskušenju odustati kada se put čini predugim ili preteškim. No upravo u takvim trenucima možemo pronaći utjehu u riječima kojima je prorok Izaija tješio Izraelce. Rekao im je da će ih Bog na kraju otkupiti iz desetljeća babilonskog sužanjstva i podsjetio ih da Bog nije poput nemoćnih idola (r. 18-20). Svemogući Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, »se ne umara, on ne malakše… daje jakost slabome« (r. 28,29). »Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu« (r. 31).
Izaijine riječi ohrabrile su Izraelce, a i mi možemo crpiti snagu od istoga vječnog Boga (r. 28). Hodimo stoga u vjeri, dan po dan i korak po korak. Dok svoju nadu polažemo u jedinoga istinskog Boga, on će nam pomagati hodati, trčati i vinuti se u visine njemu na slavu.
– Nancy Gavilanes
Gospodine, hvala ti što od tebe crpimo novu snagu. Ne umaramo se i ne malakšemo.