Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedokâ… s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena.

Hebrejima 12:1

BILA je to naša prva službena utrka parkom. Moj muž i ja nismo trkači, ali u ovoj utrci svatko može sudjelovati: od šetača do roditelja s dječjim kolicima i osoba u invalidskim kolicima. Unatoč hladnom jutru, promatrajući iskusnije sudionike skinuli smo debele vjetrovke. Ubrzo su naši rumeni obrazi zabavljali promatrače dok smo žustrim korakom svladavali stazu dugu pet kilometara. Kako nas je umor sve više obuzimao, vjerojatno bismo usporili da nije bilo redara raspoređenih uz stazu. Pljeskom su pozdravljali naš dolazak i bodrili riječima: »Dobro je… Samo naprijed… Još malo.« Zajednički trud bio je doista nadahnjujući: nije bilo pobjednika ni gubitnika, samo zajednica ljudi koji su hrabrili jedni druge.

Životna utrka je daleko izazovnija. U Poslanici Hebrejima čitamo da imamo »oko sebe toliki oblak svjedokâ« (r. 1), one koji su ostali odani Bogu unatoč kušnjama. Oni nas potiču da »skinemo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo«, sve što ometa Božje nakane, nagriza bogobojazan karakter koji donosi rod. Za razliku od usputnih promatrača, oni nas nadahnjuju svojim svjedočanstvom o Božjoj vjernosti. Božja ljubav i njegovi ciljevi su nepromjenjivi. Teškoće i iskušenja žele nas omesti, ali vjernici koji su nam prethodili i Isus koji živi u nama svojim Duhom, ohrabruju nas da ustrajemo.

– Anne Le Tissier

Uprimo pogled u Isusa i nastavimo trčati!