Duhovna stvarnost

Odlučnost

by · Published · Updated

13 travanj

Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

Ruta 1:16

TIJEKOM televizijskog izvješća o prognanicima iz zemlje zahvaćene ratom, dirnule su me riječi devetogodišnje djevojčice. Iako je postojala vrlo mala vjerojatnost da će se vratiti kući, ona nije gubila nadu. »Kada se vratimo, posjetit ću susjede i igrat ću se s prijateljima«, rekla je vrlo odlučno. »Tata je rekao da nam je kuća srušena, a ja sam rekla da ćemo ju ponovo sagraditi.«

U životu ima mjesta za odlučnost, naročito ako je ukorijenjena u našoj vjeri u Boga i ljubavi za druge. Knjiga o Ruti započinje pričom o tri žene koje je povezala ista nesreća. Nakon što su joj umrli muž i sinovi, Noemi je odlučila vratiti se kući u Betlehem. Nagovarala je svoje snahe, također udovice, da ostanu u svojem zavičaju Moabu. Jedna od njih, Orpa, odlučila je ostati, a Ruta je odlučila poći s Noemi. Rekla je: »Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog« (r. 16). Kada je Noemi vidjela da je Ruta »tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati. Tako odoše obje dalje dok dođoše u Betlehem« (r. r. 18,19).

Odlučnost je ponekad ukorijenjana u ponosu, ali predanost dolazi od Boga. Kada je Isus išao na križ, »On čvrsto nakani poći u Jeruzalem« (Luka 9:51). U Njegovoj odlučnosti da umre za nas nalazimo spremnost da živimo za Njega.

– David McCasland

Ljubav moju uzmi gle, utišaj mi težnje sve.

Uzmi mene život moj, daj da samo budem Tvoj!

Ljubav traži predanje.

Ruta 1:6,11-18

6 Tada se ona podiže sa svojim snahama da se vrati iz moapske zemlje. Bila je naime u moapskoj zemlji doznala da je Gospodin pohodio svoj narod i opet mu dao kruha.
11 A Noemi odvrati: »Vratite se, drage kćeri! Što biste išle sa mnom? Mogu li se ja još nadati sinovima koji bi vam mogli biti muževi? 12 Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam prestara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još imala muža, pa i sinove rodila, 13 zar biste čekale na njih dok odrastu? Zar biste zbog njih čekale neudane? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama. Jer je ruka Gospodnja pogodila mene.« 14 One stadoše ponovno plakati. Orpa se tad oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje. 15 Ali Noemi zamoli: »Eto, tvoja se jetrva vratila k svom narodu i svojim bogovima. Pa vrati se i ti i slijedi svoju jetrvu!« 16 A Ruta odvrati: »Ne sili me tako da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da i ja budem pokopana. Gospodin neka učini sa mnom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe.« 18 Kad Noemi vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati.

Luka 9:51-53

51 Približavali su se dani kada je trebao biti uzet. Tada on čvrsto nakani poći u Jeruzalem. 52 I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti. 53 Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem.