Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Svakovrsna pomoć
A Josipu faraon reče: »Kad je tebi objavio Bog sve to, nema nikoga koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.
Postanak 41:39
NAKON pucnjave u osnovnoj školi u Newtownu mnogi su željeli pomoći. Neki su darovali krv za ranjene, a obližnji restorani besplatno su dijelili obroke i kavu svima koji su pomagali unesrećenima. Drugi su pisali pisma ohrabrenja i tješili one koji su doživjeli gubitak. Neki su slali novac, djeci igračke, a neki su nudili psihološku i duhovnu pomoć. Svatko je pronašao način da pomogne u skladu sa svojom osobnošću, sposobnostima i mogućnostima.
Biblijski zapis govori o tome kako je Josip upotrijebio svoje sposobnosti i tako odigrao značajnu ulogu pomažući narodu da preživi »sedam gladnih godina« (r. 54). U njegovom slučaju on se mogao pripremiti jer je znao da dolazi teško vrijeme. Nakon što je Josip upozorio faraona, egipatskog vladara, da dolaze sušne godine, faraon mu je povjerio zadaću da u 7 rodnih godina prikupi žito za nadolazeće sušno razdoblje. Josip je u tome uspio jer se oslonio na mudrost i sposobnost rasuđivanja koje mu je Bog dao (r. 39). Potom, kada je zavladala »glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice« (r. 56). Faraon mu je zapovijedio da pomogne i svojoj obitelji (45:16,18).
Ti nam događaji govore o Božjoj ljubavi prema svijetu. On nas je pripremio i učinio onakvima kakvi jesmo da možemo pomagati drugima onako kako On želi.
– Anne Cetas
Suosjećanje nudi sve što je potrebno za ozdravljenje.
Knjiga Postanka 41:46-57
46 Bilo je Josipu trideset godina kad stupi u službu faraona, egipatskoga kralja. Kad je Josip bio otišao od faraona, obiđe svu egipatsku zemlju. 47 I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo. 48 On pokupi sav prihod žetve što ga je u tih sedam godina bilo u Egiptu, i dade nositi žito u gradove; u svaki je grad nosio žito s okolnih polja. 49 Tako nakupi Josip žita kao pijeska na moru u tolikoj količini da ga je prestao mjeriti; jer se više nije moglo mjeriti. 50 Dok još ne nastade glad, rodiše se Josipu dva sina: rodi mu ih Aseneta, kći Poti Fere, svećenika u Onu. 51 Prvorođencu nadjenu Josip ime Manaše; »jer«, reče, »Bog mi dade da zaboravim svu svoju nesreću i svu kuću mog oca.« 52 Drugome nadjenu ime Efrajim; »jer«, reče, »Bog me učini plodnim u zemlji moje nevolje.« 53 A kad prođe sedam godina za kojih je vladalo izobilje u egipatskoj zemlji, 54 nastade sedam gladnih godina, kao što je Josip bio navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj egipatskoj zemlji bilo je kruha. 55 A kad poče gladovati i sva egipatska zemlja, povika narod k faraonu za kruh. Faraon uputi sve Egipćane: »Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!« 56 I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u egipatskoj zemlji sve više. 57 Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi žita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila velika glad.