Duhovna stvarnost

Tražiti i naći

by · Published · Updated

17 listopad 2014Jona 1:1 − 2:3

1 Riječ Gospodnja dođe Joni, Amitajevu sinu: 2 »Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i ondje propovijedaj! Jer zloća je njihova prodrla do mene.«
3 A Jona ustade da pobjegne od Gospodina u Taršiš. Siđe u Jafu i tamo nađe lađu koja je išla u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze od Gospodina u Taršiš.
4 Ali Gospodin posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da lađa samo što se nije razbila. 5 Mornari su se uplašili, i svaki je zazivao svojega boga. Bacali su u more uređaje s lađe, da bi je olakšali. A Jona je bio sišao na dno lađe, legao i zaspao. 6 Tada pristupi k njemu kapetan broda i upita ga: »Što ti spavaš? Ustani i prizivaj svojega Boga! Možda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo.« 7 Potom rekoše jedan drugome: »Dođite, bacit ćemo ždrijeb da vidimo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća!« Baciše dakle ždrijeb, i pade na Jonu. 8 Tada mu rekoše: »Daj da znamo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća! Što je tvoj zanat? Odakle dolaziš? Gdje ti je postojbina? Iz kojega si naroda?« 9 On im odgovori: »Ja sam Hebrej. Štujem Gospodina, nebeskoga Boga, koji je stvorio more i suhu zemlju.« 10 Tada se ljudi vrlo uplašiše i upitaše ga: »Što si učinio?« Oni su naime doznali da je on bježao od Gospodina; jer im je to priznao. 11 Upitaše ga ovako: »Što ćemo činiti s tobom da more odustane od nas?« More je naime bučilo sve žešće. 12 Tada ih on zamoli: »Uzmite me i bacite me u more! Tada će more odustati od vas. Jer znam da je zbog mene došla na vas ova velika bura.« 13 A ljudi su veslali da opet dođu na zemlju. Ali nisu mogli jer je more navaljivalo sve žešće na njih. 14 Tada povikaše Gospodinu: »Ah, Gospodine, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka! Nemoj to staviti na nas kao nedužno prolivenu krv, nego učini, Gospodine, što se tebi svidi!«
15 Potom uzeše Jonu i baciše ga u more. Tada more prestade bučiti. 16 Ali se ljudi vrlo pobojaše Gospodina. Prinesoše žrtvu Gospodinu i zavjetovaše se.
1 A Gospodin zapovjedi te velika riba proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u utrobi ribe. 2 I Jona se pomoli u utrobi ribe Gospodinu, svojemu Bogu, 3 i reče:
»Iz svoje tjeskobe zavapih Gospodinu: on mi dade odgovor. Iz krila podzemnoga svijeta povikah za pomoć: ti si čuo moj glas.

Iz svoje tjeskobe zavapih Gospodinu:
On mi dade odgovor.

Jona 2:3

KADA je naša kći bila tako mala da još nije znala puzati ni hodati, pronašla je način da ju ljudi ostave na miru ili da nešto bude po njezinom. Jednostavno je zažmirila. Kathryn je mislila da onaj koga ona ne vidi ne može vidjeti ni nju. Tom se taktikom koristila kad bi ju netko želio pozdraviti dok je bila u autosjedalici u automobilu; kad bi sjedila za stolom i nije joj se sviđala hrana; pa čak i onda kada bismo joj rekli da je vrijeme za odlazak na spavanje.

Jona je imao ‘odrasliju’ strategiju skrivanja, ali ona nije bila nimalo učinkovitija od one naše kćeri. Kada mu je Bog rekao da napravi nešto što nije htio, pobjegao je u suprotnom smjeru. No, ubrzo je shvatio da ne postoji mjesto na kojem ga Bog ne može naći. Zapravo, Biblija je puna priča o tome kako je Bog pronašao ljude ondje gdje baš nisu željeli da ih nađe (pročitajte Izlazak 2:11 – 3:6; 1 Kraljevima 19:1-7; Djela ap. 9:1-19).

Možda ste se i vi pokušali sakriti od Boga ili možda mislite da vas Bog ne može vidjeti. Molim vas, zapamtite ovo: Ako je Bog vidio i čuo molitvu neposlušnog proroka u utrobi ribe, onda On može vidjeti i čuti vas ma gdje bili i ma što činili. Ali ne bojte se. To je zapravo vrlo utješno. On je uvijek tu i voli vas!

– Randy Kilgore

Ne moramo se bojati nevolja oko sebe
dok god Božje oko bdije nad nama.