Novi početak s Bogom
15. siječnja
Rimljanima 5:8
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Psalam 139:7-12
7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.
… jer Gospodin ispituje sva srca i zna svaku pomisao i želju.
1 Ljetopisa 28:9
MUŽ moje prijateljice patio je od teškog oblika demencije. Kada je prvi put susreo medicinsku sestru koja je trebala skrbiti o njemu, uhvatio ju je za ruku i rekao da ju želi upoznati sa svojim najboljim prijateljem – onim koji ga neizmjerno voli.
Budući da nitko drugi nije bio u hodniku, sestra je pomislila da mu se priviđa. Samo mu se nasmiješila i otišla jer ju je čekao drugi bolesnik. Kada se vratila, um mu se ponovo zamračio i nisu mogli nastaviti razgovor. Poslije se pokazalo da je govorio o Isusu
Iako je duboko utonuo u tamu demencije, znao je da je Gospodin njegov najbolji prijatelj. Bog prebiva u najskrovitijim dubinama, u našoj duši. On može probiti tamu najpomračenijeg uma i uvjeriti nas da nas voli. Zaista, ni najveća tmina neće nas sakriti od Njega (pročitajte Psalam 139:12).
Ne znamo što budućnost nosi nama i onima koje volimo. I mi možemo potonuti u tamu duševne bolesti, ili s godinama oboljeti od Alzheimerove bolesti ili demencije. No, što god da nas snađe, bez kolebanja možemo ponoviti psalmistove riječi: »… i ondje bi me ruka Tvoja pratila, i Tvoja desnica bi me prihvatila« (r. 10). Od Njegove zaštite i ljubavi ne možemo pobjeći.
– David Roper
Isus me ljubi. U to sam siguran.
15. siječnja
14. siječnja
13. siječnja
12. siječnja
11. siječnja