Božje obećanje
2. siječnja
Izaija 51:6
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 15:1-5
1 Ja sam pravi čokot, i Otac je moj vinogradar. 2 Svaku lozu na meni koja ne rađa, on odsiječe, i svaku koja donosi rod, čisti da donosi više roda. 3 Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio. 4 Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. 5 Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti.
Tko ostaje u Meni, i Ja u njemu, on rodi mnogi rod.
Ivan 15:5
BOGOSLUŽJE je još trajalo. U crkvi smo imali i posjetitelje. Govornik je bio usred propovijedi kada sam opazio da jedna posjetiteljica izlazi. Bio sam zabrinut i znatiželjan pa sam izišao želeći s njom razgovarati.
»Odlazite tako brzo?« pitao sam prilazeći joj. »Mogu li vam nekako pomoći?« Bila je iskrena i izravna. »Da,« rekla je, »moj je problem propovijed! Ne slažem se s onime što propovjednik govori.« A govorio je o tome da bez obzira na to što postigli u životu, zasluga i slava pripadaju Bogu. »U najmanju ruku«, uzdahnula je žena, »zaslužujem barem malo priznanja za svoja postignuća!«
Objasnio sam joj smisao propovjednikove poruke. Ljudi zaslužuju priznanje i pohvalu za to što rade. No, naši darovi i sposobnosti dolaze od Boga i zato Njemu pripada slava. Čak je i Isus, Božji Sin, priznao: »Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac« (Ivan 5:19). Svojim je sljedbenicima rekao: »… bez Mene ne možete ništa učiniti« (15:5).
Mi priznajemo Gospodina kao Onoga koji nam pomaže postići sve.
– Lawrence Darmani
O, Isuse, vrijedan si Tebe uvijek slaviti,
dati čast i uvijek slaviti! Boljeg nema od Tebe,
tom se duša raduje, tom se moja duša raduje.
Božja djeca provode Njegovu volju Njemu na slavu.
2. siječnja
1. siječnja
31. prosinca
29. prosinca