Zahvalnost
30. studenoga
Daniel 6:11
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 1:1-10
Vi se ugledaste u nas i u Gospodina.
1 Solunjanima 1:6
»DANAS ćemo se igrati igru koja se zove Oponašanje«, rekla je vjeroučiteljica djeci koja su sudjelovala na zajedničkom bogoštovlju u crkvi. »Ja ću reći nešto, a vi ćete to oponašati. Spremni? Kokoš!» Djeca su počela mahati rukama, kokodakati i kukurikati. Sljedeći je bio slon, a onda nogometaš i balerina. Zadnji je bio Isus. I dok su mnoga djeca oklijevala, jedan je šestogodišnji dječak ustao i sa širokim osmijehom na licu raširio ruke u znak dobrodošlice. Svi su zapljeskali.
Često zaboravljamo da je naše poslanje u svakodnevnim životnim situacijama biti poput Isusa. »Budite dakle nasljedovatelji Boga, kao ljubljena djeca, i živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris!« (Efežanima 5:1,2)
Apostol Pavao pohvalio je Isusove sljedbenike u Solunu jer su pokazali vjeru i u teškim okolnostima. »Vi se ugledaste u nas i u Gospodina… tako da vi postadoste uzor svima vjernicima u Makedoniji i Ahaji« (1 Solunjanima 1:6,7).
Isus koji živi u nama je taj koji nas ohrabruje i pomaže nam da živimo kao što je On živio – da pronosimo radosnu vijest o Božjoj ljubavi ruku raširenih u znak dobrodošlice svima.
David McCasland
Isusove su ruke uvijek raširene u znak obrodošlice.
30. studenoga