Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:1-4

Kad daješ milostinju, neka ne zna tvoja ljevica što čini tvoja desnica.

Matej 6:3

KADA sam završila fakultet, shvatila sam da moram odrediti koliko novca trebam za namirnice – dvadeset pet dolara tjedno, da budem točna. Jednoga dana, dok sam stajala u redu za blagajnu, učinilo mi se da to što sam odabrala košta više od toga. »Molim vas, stanite na dvadeset dolara«, rekla sam blagajnici. Uspjela sam kupiti sve osim vrećice paprike. Kada sam kretala kući nepoznati je muškarac prišao mojem automobilu i rekao: »Evo vaše paprike, gospođo« i pružio mi vrećicu. Prije nego što sam mu uspjela zahvaliti, otišao je.

Sjećanje na taj jednostavan čin dobrote još uvijek ispunja moje srce toplinom i sjetim se Isusovih riječi u 6. poglavlju Evanđelja po Mateju. Kritizirajući one koji su davali milostinju da ih svi vide (r. 2), Isus je rekao učenicima da postoji drugi način. Umjesto da time ističu sebe i svoju velikodušnost, pozvao ih je da daju u tajnosti, tako da lijeva ruka ne zna što čini desna (r. 3)

Anonimna ljubaznost toga čovjeka podsjetila me je da davanjem ne smijemo isticati sebe. Dajemo samo zato što je naš velikodušni Bog tako obilno dao nama (pročitajte 2 Korinćanima 9:6-11). I dok dajemo samozatajno i velikodušno pokazujemo tko je On – i Bog prima zahvalnost koju zaslužuje (r. 11).

– Monica Brands

Dajući u tajnosti, ističemo Božju velikodušnost.