Tada priznah Tebi svoj grijeh i ne zatajih svoju krivnju.Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!« I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.

Psalam 32:5

JEDAN od najtežih unutarnji sukoba je onaj između naše želje da nas ljudi poznaju i straha od toga što nas poznaju. Kao bića koja su stvorena na sliku Božju, stvoreni smo da bi nas poznavali – Bog i drugi ljudi. Ali zbog svoje pale prirode, svi imamo grijehe i slabosti za koje ne želimo da drugi znaju. Često rabimo izraz »tamna strana« kada je riječ o područjima našega života za koja želimo da ostanu skrivena. Dobro nam je poznat i izraz »pokazati se u najboljem svjetlu« kojim potičemo ljude da se trude pokazati boljima nego što jesu.

Jedan od razloga zašto se nerado izlažemo opasnosti da drugi saznaju kavi smo je strah od odbacivanja i izrugivanja. Kada shvatimo da nas Bog poznaje, voli i spreman nam je oprostiti i najgore stvari koje smo učinili, naš strah nestaje. Uspijemo li naći i zajednicu vjernika koji razumiju dinamiku odnosa, povezanost između opraštanja i priznanja, više se nećemo bojati priznati grijehe jedni drugima (pročitajte Jakovljeva 5:16).

Živjeti svoju vjeru ne znači pokazivati samo svoju dobru stranu. To znači otkrivati svoju »tamnu stranu« Kristovoj svjetlosti tako što priznajemo svoje grijehe Bogu i drugima. Tako ćemo biti iscijeljeni i živjeti u slobodi opraštanja.

– Julie Ackerman Link

Glas grijeha može biti glasan, ali glas opraštanja je glasniji.