Pogledajte nebo

19 studeni 2016Pročitajte: Izaija 40:21-31

21 Ne znate li? Ne čujete li?
Nije li vam bilo javljano od početka?
Ne vidite li iz temeljâ zemlje?
22 On je onaj koji sjedi nad zemaljskim krugom,
čiji su stanovnici sićušni kao skakavci.
On razastire nebo kao prekrivalo,
razapinje ga kao šator za stan.
23 On je onaj koji obraća knezove u ništa,
koji uništava zemaljske vladare.

24 Jedva su posađeni,
jedva su posijani,
jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji,
tada ih pogodi njegov dah: oni usahnu,
i vihor ih raznese kao pljevu.

25 »S kim ćete me, dakle, izjednačiti,
da bih bio kao on?«, veli Svetac.
26 Podignite svoje oči prema nebu i gledajte:
tko je to stvorio?
On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj,
koji zove sve po imenu,
i zbog njegove velike sile i jake moći
ne izostaje ni jedan jedini.

27 Što govoriš, dakle, Jakove,
kažeš, Izraele:
»Skrivena je moja sudbina Gospodinu,
pravica se moja izmiče mojemu Bogu.«
28 Ne znaš li,
ne čuješ li?
Vječni Bog jest Gospodin,
stvoritelj zemaljskih krajeva.
On se ne umara, on ne malakše,
nedohvatna je njegova razboritost.
29 On daje snagu umornome,
daje jakost slabome.
30 I mladići se umaraju i malakšu,
mladi ljudi padaju.
31 Ali koji se uzdaju u Gospodina,
crpe novu snagu,
krila im rastu kao orlovima.
Trče, i ne umaraju se.
Hode, i ne malakšu.

On je Onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu.

Izaija 40:26

UZNEMIREN problemima na poslu i kod kuće, Matt je odlučio prošetati. Godio mu je večernji proljetni zrak. Beskrajni modri nebeski svod postajao je crn, a gusta se magla polagano spuštala nad močvarom. Zvijezde su počele treperiti najavljući izlazak punog mjeseca na istoku. Taj je trenutak za Matta bio duboko duhovno iskustvo. On je tamo, pomislio je. Bog je tamo, i sve je ovo Njegovo.

Neki ljudi gledaju noćno nebo i ne vide ništa osim prirode. Drugi vide boga tako dalekog i hladnog kao Jupiter. A isti Bog koji »sjedi nad zemaljskim krugom (…) izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu« (r. r. 22,26). On poznaje svako svoje stvorenje. I taj isti osobni Bog pita svoj narod: »Što govoriš, dakle, Jakove, kažeš, Izraele: ‘Skrivena je moja sudbina Gospodinu, pravica se moja izmiče mojemu Bogu?’« Žalostan zbog njih Bog ih podsjeća da je mudro tražiti Njega. »Ne znaš li, ne čuješ li (…) On daje snagu umornome, daje jakost slabome« (r. r. 28-29).

Često smo u iskušenju da zaboravimo Boga. Naši problemi neće nestati s večernjom šetnjom, ali možemo naći odmor i biti sigurni da Bog sve vodi na dobro. »Ovdje sam«, kaže. »Čvrsto te držim.«

Tim Gustafson

Trebamo Bogu dati isto mjesto u svojem srcu koje ima u svemiru.