Duhovna stvarnost

Sloboda u Božjoj ljubavi

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 1:5-9; 2:7-10
5 A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. 6 Ako kažemo da imamo zajedništvo s njim, a hodimo u tami, lažemo i ne činimo istine. 7 Ako li u svjetlu hodimo, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedni s drugima, i krv Isusa, njegova Sina, čisti nas od svakoga grijeha. 8 Ako kažemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama. 9 Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.
7 Ljubljeni, ne pišem vam novu zapovijed, nego staru zapovijed koju ste imali od početka; stara zapovijed jest Riječ koju ste čuli. 8 Opet vam pišem novu zapovijed, ono što je istinito u njemu i u vama, jer tama prolazi, a svjetlo istinito već svijetli. 9 Tko govori da je u svjetlu, a mrzi svojega brata, još je uvijek u tami. 10 Tko ljubi svojega brata, ostaje u svjetlu i ništa u njemu nije na sablazan.

Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.

1 Ivanova 1:9

AKO ste ikada čuli izraz »albatros oko vrata« – frazu kojom opisujemo težak, iscrpljujući teret – onda ste se već susreli s aluzijom na slavnu pjesmu engleskog pjesnika Samuela Coleridgea, Rima o starom mornaru. U toj pjesmi mornar puca i ubija bezazlenoga, pitomog albatrosa. Posada povjeruje da je tim okrutnim činom prokleo njihovo putovanje pa ga, za kaznu, prisile da mrtvu pticu nosi oko vrata.

Postoji li u vašem životu nešto što vam se čini poput teškog tereta oko vrata? Svi imamo trenutke koje bismo rado vratiti i postupili drukčije. Ponekad se čini kao da smo osuđeni zauvijek nositi težinu krivnje i kajanja.

Pa ipak, Božja milost može osloboditi naše srce čak i od najdubljih kajanja. Svi griješimo (r. 8,10), ali kad iskreno donesemo svoje terete pred Boga, imamo obećanje da će nam oprostiti grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti (r. 9). Kad njegova milost prodre u naše živote, njegovo svjetlo i ljubav mogu poteći kroz nas (2:10), oslobađajući nas da volimo ljude oko sebe (3:14).

U Coleridgeovoj pjesmi mornar naposljetku doživi milost: kad mu se srce ispuni ljubavlju i okrene se molitvi, albatros mu spada s vrata i zauvijek nestaje »kao olovo koje tone u more«.

– Monica La Rose

Bože, hvala ti što nas po svojoj milosti slobađaš krivnje.