Slava i poniznost
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:1-11
6 Dok je bio u Božjemu obličju,
on se nije grčevito držao
svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sebe poništio uzevši obličje sluge,
i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek.
8 Ponizio je samoga sebe
postavši poslušan do smrti,
do smrti na križu.
9 Zato i Bog njega uzvisi
i darova mu ime
koje je nad svakim imenom:
10 na Isusovo se ime
ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik ima priznati
da je Isus Krist – Gospodin,
na slavu Boga Oca.
Ponizio je samoga sebe postavši poslušan do smrti, do smrti na križu.
Filipljanima 2:8
MNOGI od nas opsjednuti smo slavom – bilo da smo sami slavni ili pomno pratimo i najmanju pojedinost iz života poznatih i slavnih ljudi, npr. njihovo pojavljivanje na raznim premijerama, izložbama, značajnim društvenim događanjima, a da i ne govorimo o milijunima sljedbenika na društvenim mrežama.
Prema rezultatima istaživanja nedavno provedenog u SAD-u, Isus je prvi na listi najslavnijih osoba u povijesti.
Pa ipak Isusu to nikada nije bilo bitno. Dok je boravio na zemlji, nikada nije težio za slavom (pročitajte Matej 9:30; Ivan 6:15), no nije ju mogao izbjeći jer su se vijesti o Njemu brzo širile Galilejom (pročitajte Marko 1:28; Luka 4:37).
Kamo god otišao, ubrzo bi se oko Njega okupilo veliko mnoštvo. Čuda koja je činio privlačila su ljude. No, kada su Ga silom htjeli proglasiti kraljem, Isus je otišao u goru da bude sam (Ivan 6:15). Imajući isti cilj kao i Otac, uvijek se iznova podredio Očevoj volji i Njegovom odabiru vremena (4:34; 8:29; 12:23). Naime, On »ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu« (Filipljanima 2:8, K. S.).
Slava nikada nije bila Isusov cilj. Njegova je svrha bila jednostavna. Kao Sin Božji, ponizno je, poslušno i dobrovoljno predao sebe za nas.
Cindy Hess Kasper
Isus nije došao da bude slavan, nego da ponizno prinese sebe kao žrtvu za naše grijehe.