Pročitajte: Evanđelje po Luki 5:12-16

On pruži svoju ruku, dotaknu ga se i reče: »Hoću; očisti se!« Odmah guba pade s njega.

Luka 5:13

ONI koji su toga dana putovali na posao kanadskom podzemnom željeznicom nazočili su dirljivom završetku jedne vrlo napete situacije. Sa zebnjom su gledali kako sedamdesetogodišnja žena prilazi i nježno pruža ruku mladiću čiji su prodoran glas i grube riječi uplašili druge putnike. Njezina je ljubaznost smirila mladića. Sjeo je na pod vagona očiju punih suza i rekao: »Hvala, bako« i izišao na sljedećoj stanici.

Žena je poslije priznala da je i nju bilo strah, ali je dodala: »Ja sam majka i on je trebao nečiji dodir.« Iako joj je zdravi razum nalagao da se drži podalje, ona je prihvatila rizik i pokazala ljubav.

Isus razumije takvu suosjećajnost. Nije se pridružio uplašenim promatračima kada mu je očajni čovjek, sav prekriven gubom, prišao i zamolio da ga ozdravi, niti je bio bespomoćan kao drugi vjerski vođe – ljudi koji su ga samo mogli osudili jer je gubav došao u selo (Levitski zak. 13:45,46). Umjesto toga, Isus je dotaknuo rukom nekoga koga godinama nije nitko dotaknuo, i guba je nestala. Bio je zdrav.

Zahvalni smo zbog tog čovjeka, a i zbog nas jer je Isus došao ponuditi ono što nijedan zakon nije mogao ponuditi – dodir Njegove ruke i Njegova srca.

– Mart DeHaan

Nitko nije toliko grješan ili tako nečist da ga Isus ne bi želio dodirnuti.