Pročitajte: Poslanica Hebrejima 4:14-16

A meni je dobro biti u Božjoj blizini; uzdanje svoje u Gospodina sam stavio.

Psalam 73:28

ŽENA se željela moliti. Uzela je prazan stolac i kleknula ispred njega. U suzama je rekla: »Dragi moj Oče nebeski, molim Te sjedni ovdje; Ti i ja moramo razgovarati!« Zatim je, gledajući izravno u prazan stolac, započela molitvu. Svojim nam je primjerom zorno pokazala što znači pristupiti Gospodinu. Zamislila je da On sjedi na stolcu i vjerovala je da sluša njezinu molitvu.

Vrijeme s Bogom je poseban trenutak kada susrećemo Svemogućega. Bog se približava nama kada se mi približimo Njemu. Približavanje mora biti uzajamno (Jakovljeva 4:8). Obećao nam je: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta« (Matej 28:20). Naš nebeski Otac uvijek čeka da dođemo k Njemu i uvijek je spreman poslušati što mu imamo reći.

Postoje trenuci kada nam je teško doći Bogu u molitvi jer smo umorni, pospani, bolesni i slabi. No Isus suosjeća s nama kad smo slabi ili kad smo suočeni s kušnjama (Hebrejima 4:15). To poglavlje završava riječima: »Pristupajmo dakle k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!« (r. 16)

– Lawrence Darmani

Kad je tužno srce moje, budi blizu.

Kada trebam snagu Tvoju, budi blizu.

Bog je svugdje, dostupan je svaki put i uvijek sluša.