Pogubna zabluda

Pročitajte: Mudre izreke 16:20-25
20 Tko pazi na opomenu, taj dolazi do sreće;
blago onome koji se uzda u Gospodina!
21 Tko je mudra srca, slavi se kao razuman;
i prijazna riječ promiče pouku.
22 Izvor je životu mudrost za one koji je posjeduju,
a pokuda luđaka je ludost.
23 Razum mudroga učini razboritim njegova usta
i umnožava pouku na njegovim usnama.
24 Ljubazne su riječi med samotok,
slatke duši, zdrave tijelu.
25 Poneki se put učini čovjeku ravan,
a ipak su to napokon putovi k smrti.

Poneki se put učini čovjeku ravan, a ipak su to napokon putovi k smrti.

Izreke 16:25

GLASAN, tup udarac odjeknuo je s prozora u učionici u kojoj sam predavao i prestrašio učenike. Zatim još jedan! Ptica se svom snagom zaletjela ravno u staklo i odbila se od njega, samo da bi ponovno pokušala i opet udarila. Pročitao sam da samo u Ujedinjenom Kraljevstvu svake godine i do sto milijuna ptica ugine zbog udarca u prozore. Do sudara dolazi kada u staklu ugledaju odraz drveća ili raslinja pa polete prema njemu, uvjerene da vide hranu ili materijal za gradnju gnijezda. Ponekad ugledaju i vlastiti odraz pa pomisle da trebaju otjerati drugu pticu. Sigurne su da jasno vide, a zapravo su u krivu.

Opasno je misliti da uvijek vidimo istinu i da sami po sebi potpuno razumijemo vlastiti život. No često živimo u pogubnoj zabludi i iznova pokazujemo da čak i naša mudrost, prepuštena samoj sebi na kraju vodi u nesreću. »Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti«, čitamo u Mudrim izrekama (16:25, K. S.). Mislimo da vidimo stvarnost, ali prečesto smo u krivu. Čak je i naš najjasniji pogled još uvijek zamagljen, nesavršen i nerijetko poguban.

Zato nam je potrebna Božja mudrost (r. 20,21). Potrebno nam je da on obasja istinu i povede nas putem onoga što je stvarno. Potrebno nam je da nas izbavi iz naše pogubne zablude i uvede u puninu života i istinsku cjelovitost.

– Winn Collier

Bože, trebamo tvoju mudrost. Pokaži nam put.