Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Luki 1:5-17
A Onome koji može sve učiniti obilnije nego što molimo ili mislimo, po sili koja djeluje u nama.
Efežanima 3:20
PONEKAD Bog odgovara na naše molitve u svoje vrijeme, i to nam nije uvijek lako razumjeti.
To se dogodilo svećeniku Zahariji kojemu je jednoga dana pristupio anđeo Gabriel dok je bio kod oltara u Hramu u Jeruzalemu. »Ne boj se, Zaharija! Tvoja je molitva uslišana: Elizabeta, tvoja žena, rodit će sina! Nadjeni mu ime Ivan« (Luka 1:13), rekao mu je. Prije mnogo godina Zaharija je molio Boga da im podari dijete, i bilo mu je teško povjerovati u Gabrielovu poruku jer je Elizabeta bila u dobi kada žene više ne rađaju. Pa ipak, Bog je uslišao njegovu molitvu.
Božje pamćenje je savršeno. On pamti naše molitve ne samo godinama nego i generacijama nakon nas. Nikad ih ne zaboravlja i može na njih odgovoriti nakon mnogo godina. Nekada odgovor može biti i »ne« ili »čekaj« – ali uvijek je odmjeren s ljubavlju. Božji putovi su nama nedokučivi, ali možemo biti sigurni da su dobri. Zaharija je to naučio. Molio je da mu Bog da sina, a On mu je dao i više od toga. Njegov će sin Ivan postati prorok koji će najaviti dolazak Mesije.
Zato kada se molimo, imajmo na umu Zahariju: Božje vrijeme nije uvijek naše vrijeme, ali isplati se čekati.
– James Banks
Kada ne možemo vidjeti Božju ruku na djelu, još uvijek možemo vjerovati Njegovu srcu.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga