Ne blještavilo, samo slava
Pročitajte: Izaija 53:1-9
Komu se otkrila Gospodnja mišica?
2 Tako je izrastao pred njim kao mladica,
kao korijen iz suhe zemlje.
Nema obličja na njemu,
nema ljepote da bismo ga gledali,
i nema izgleda da bismo našli ugodnosti na njemu.
3 Bio je prezren, posljednji od ljudi,
čovjek bolova, vičan patnjama.
Kao netko od koga čovjek zaklanja svoje lice,
tako je bio prezren. Nismo ga cijenili.
4 A on je nosio naše patnje,
naše je žalosti uzeo na se.
Mi smo ga smatrali udarenim,
pogođenim od Boga i mučenim.
5 Ali je on bio ranjen za naše grijehe,
izbijen za naše opačine.
Za naše spasenje bila je kazna na njemu.
Njegovim modricama mi smo se iscijelili.
6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo.
Svaki je išao svojim vlastitim putem.
A Gospodin je stavio na nj grijehe svih nas.
7 Bio je zlostavljen, a on se predao dragovoljno,
nije otvorio svojih usta,
kao janje što se vodi na klanje.
Kao ovca, nijema pred onima koji je strižu,
nije otvorio svojih usta.
8 Bio je uzet iz tjeskobe i osude.
Tko da iskaže njegovu sudbinu?
Bio je istrgnut iz zemlje živih
i za opačine mojega naroda
bio je na smrt pogođen.
9 Odredili su mu grob uz zločince. –
Ali je uz bogatoga bio nakon smrti –
jer nije počinio nepravde,
i nije se našla prijevara u njegovim ustima.
Jer je tvoja milost više od života, moje usne će te slaviti.
Psalam 63:4
GLEDAJUĆI božićne ukrase koje je moj sin Xavier izrađivao tijekom godina i svakojake božićne kuglice koje mu je baka slala svake godine, nisam mogla shvatiti zašto nisam zadovoljna izgledom našega bora. Uvijek sam cijenila kreativnost i uspomene koje svaki ukras predstavlja. Zašto me je onda blještavilo u izlozima malih trgovina navelo da poželim bor s pomno biranim kuglicama, svjetlucavim zvjezdicama i satenskim vrpcama? I dok sam polako skretala pogled s našega skromno ukrašenog bora, ugledala sam crveni ukras u obliku srca na kojem su pisale samo tri riječi – Isus, moj Spasitelj. Kako sam mogla zaboraviti da su moja obitelj i moja nada u Krista razlog zašto volim slaviti Božić? Naš bor nije ni izdaleka bio lijep kao oni u izlozima, ali ljubav utkana u svaki ukras na njemu činila ga je prekrasnim.
Kao naš skromni bor, ni Mesija nije ispunio očekivanja (Izaija 53:2). Bio je »prezren, posljednji od ljudi« (r. 3). Zbog ljubavi je bio »ranjen za naše grijehe… Njegovim modricama mi smo se iscijelili« (r. 5). Ništa nije ljepše od toga.
S obnovljenom zahvalnošću za nesavršene ukrase i savršenog Spasitelja, prestala sam žudjeti za blještavilom i slavila Boga zbog njegove ljubavi. – Xochitl Dixon
Nijedan svjetlucavi ukras ne može se mjeriti s Božjim žrtvenim darom – Isusom.