Ali ja ću se radovati u Gospodinu, veselit ću se u Bogu svojega spasenja.

Habakuk 3:18

MONICA se grozničavo molila da se njezin sin vrati k Bogu. Plakala je nad njegovim lošim načinom života, i čak ga tražila u raznim gradovima u kojima je odlučio živjeti. Situacija je izgledala beznadno. Onda se jednoga dana dogodilo: njezin sin doživio je osobni susret s Bogom. Postao je jedan od najvećih kršćanskih mislilaca. Znamo ga kao Augustina, biskupa iz Hipona.

»Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem?« (1:2) Prorok Habakuk oplakivao je Božju neaktivnost kad je riječ o ljudima na vlasti koji su izopačili pravdu (r. 3). Razmislite o trenucima kada ste se obraćali Bogu u očaju – zbog nepravde, naizgled uzaludnog putovanja zbog zdravstvenog stanja, financijskih poteškoća ili djece koja su otišla od Boga.

Kad god je Habakuk jadikovao, Bog je čuo njegove vapaje. Dok čekamo u vjeri, učimo od proroka kako svoju žalost pretvoriti u slavljenje: »Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju« (r. 18, K. S.). Nije razumio Božje putove, ali mu je vjerovao. I tugovanje i štovanje djela su vjere, povjerenja. Plač je izraz prizivanja Boga na temelju njegova karaktera, a naše štovanje temelji se na tome tko on jest – nevjerojatni, svemogući Bog. Jednom će se, njegovom milošću, svaka tužaljka pretvoriti u pjesmu radosti.

– Glen Packiam

Isuse, podsjeti nas tko si i što činiš u našem životu.