Pročitajte: Psalam 107:4-94 Lutahu u pustinji, u pustoši,
ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.
5 Izgladnjeli i žeđu izmoreni,
duša je posustajala u njima.
6 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu
i on ih oslobodi od njihove nevolje.
7 Izvede ih na pravi put
koji ide u mjesto prebivanja.
8 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za njegova čudesa sinovima ljudskim!
9 Jer je utažio grla ožednjela,
napunio je okrepom dušu izgladnjelu.
Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
Psalam 107:6
ŠETNJA vijugavom planinskom stazom s mužem i sinom bila je pravo zadovoljstvo. No iza jednog zavoja stali smo kao ukopani. Bez riječi. Očarani prizorom. Tamo, u svoj svojoj veličanstvenosti, uzdizala se sjeverna strana stijene Eiger.
Dok smo uživali u jelu, nismo mogli skinuti pogled sa stijene koju su mještani zvali Mordwand – Zid smrti. Mnogi alpinisti poginuli su pokušavajući osvojiti Eiger, a mnoge druge od sigurne smrti spasili su hrabri pripadnici švicarske Gorske službe spašavanja koji su se odazvali pozivu.
I Božji narod je, uključujući Izraelce, doživio brojne kušnje opisane u Psalmu 107. Neki su lutali »u pustinji, u pustoši«, i tražili mjesto za život (r. 4). Drugi su iskusili glad (r. 18). Mornari su gotovo poginuli na moru (r. 26).
Ali jedna se misao provlači kroz sve te nevolje. Kad su bili na kraju snaga: »Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje« (r. 6,13,19,28).
Božji posao je spasiti. On zna kada više ne vidite izlaz; prepoznaje kada vam je srce slomljeno i kada vam je duša žedna. On vidi put ispred vas, čak i kada ga vi ne vidite. On prigiba svoje uho da čuje vaš vapaj u pomoć i pruža ruku da vas podigne.
– Catherine Campbell
Gospodine, više od svega trebamo tebe. Oprosti nam kada se uzdamo u vlastite snage umjesto u tebe. Vapimo ti: pomogni nam u našoj nevolji.