Duhovna stvarnost

Služiti Bogu, ne sebi

by ·

Pročitajte: Druga knjiga o Samuelu 18:12-18
12 A čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao svoje ruke na kraljeva sina. Jer smo čuli na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Etaju: Čuvajte mi mladog Abšaloma! 13 Da sam ga napao, ne bi se to moglo od kralja sakriti, a ti bi se držao po strani.«
14 Joab odvrati: »Ja ne ću gubiti vrijeme s tobom.«
Pa uze tri sulice u ruku i zabode ih u prsa Abšalomu. Kako je još živ visio o hrastu, 15 pristupi deset momaka, što su nosili Joabu oružje, i ubiše Abšaloma. 16 Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše progoniti Izraelce. Jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu. 17 I uzeše Abšaloma, baciše ga u šumu u veliku jamu i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki k svojoj kući. 18 Abšalom je bio sebi podigao spomenik za svojega života u kraljevoj dolini. Mislio je naime: »Nemam sina koji bi mogao čuvati uspomenu na moje ime.« Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do dana današnjega »Abšalomov spomenik«.

Abšalom je bio sebi podigao spomenik… Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom.

2 Samuelova 18:18

DREVNI egipatski faraon Ramzes II. imao je iznimno visoko mišljenje o sebi. U svoju je čast dao sagraditi brojne građevine i spomenike, od kojih su mnogi prikazivali njegov izgled. Jedan od njih, veličanstveni kip Ramzesa II., visok je jedanaest metara i težak osamdeset i tri tone, isklesan od crvenoga granita. No godine nisu bile blagonaklone prema tom ponosnom vladaru. Pred kraj života imao je velikih problema sa zubima, patio od artritisa i kroničnih srčanih tegoba. Njegovi su spomenici možda nadživjeli stoljeća, ali on sam, kao i svi smrtnici, nije mogao izbjeći prolaznost.

I Abšalom, jedan od sinova kralja Davida, također je »sebi podigao spomenik« (r. 18). Potaknut gorčinom zbog događaja u obitelji (2 Samuelova 13) i vlastitom ambicijom, htio je preoteti »srca Izraelovih ljudi« od svoga oca (15:6). No kada je Abšalom pokušao preoteti prijestolje, Bog mu nije dopustio da nadvlada Davida, svoga pomazanog kralja (1 Samuelova 16:12,13), ni Davidove ratnike (2 Samuelova 18:6). Na kraju je Abšalom ubijen zbog svoje izdaje. Iako je njegov spomenik još uvijek stajao (r. 18), umro je poražen i ponižen.

Podizanje spomenika sebi i služenje vlastitom ponosu neće dobro završiti. No služimo li ponizno Bogu i volimo ga svim srcem (Filipljanima 2:3-8), nalazimo smisao i ispunjenje u njegovoj prisutnosti.

– Tom Felten

Bože, ti si jedini koji je dostojan našeg štovanja.