Boj je Božji
31. srpnja
Ne bojte se, ne plašite se... Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.
2 Ljetopisa 20:15
2 Ljetopisa 20:15
Boj je Božji
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:14-19
14 Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova. 15 On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. 16 Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela. 17 Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«
18 Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. 19 Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
18 Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. 19 Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
Ne bojte se, ne plašite se… Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.
2 Ljetopisa 20:15
IAKO je sklapala prijateljstva i pomagala starijim osobama svoje crkve, Carol se našla na meti autoritativne voditeljice te službe. To ju je toliko mučilo da je potražila stručnu pomoć. Savjetovali su joj da napusti službu, no nije htjela ostaviti starije osobe. Osjećajući se rastrganom, molila se Bogu za vodstvo. Predala mu je svoje strahove i on joj je dao mir i sigurnost. Pokazao joj je da treba razgovarati s voditeljicom, a njemu prepustiti da riješi problem.
Kad je kralj Jošafat čuo da se moćna neprijateljska vojska približava Jeruzalemu, njegova prva reakcija bila je molitva. Pozivajući se na Božju suverenost, rekao je: »Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te« (r. 12). Umjesto da se oslone na vlastitu snagu, kralj i narod Jude predali su sebe i svoje nevolje Bogu (r. 18). Božji odgovor kralju i narodu preko proroka Jahaziela bio je ohrabrujući: »Ne bojte se i ne plašite… jer ovo nije vaš rat nego Božji« (r. 15, K. S). Bog je zapovjedio Judejcima da krenu u napad, ali da ishod prepuste njemu. Učinili su to u vjeri, hvaleći Boga kao da je molitva već uslišena (r. 20,21) – i bitka već dobivena (r. 24).
Kad god se suočimo s teškoćama, molimo se i tražimo pomoć od Boga. Možda nećemo uvijek vidjeti pobjedu kako očekujemo, ali što god se dogodi, ne trebamo se bojati.
– Leslie Koh
U Božjim smo suverenim rukama i pobjeda je njegova.