Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Druga knjiga o Samuelu 9:1-7
Jednoga dana upita David: »Živi li još tko koji je ostao od Šaulove kuće? Ja ću mu biti milosrdan zbog Jonatana.«
2 Samuelova 9:1
ODRASTAO sam u crkvi punoj tradicija. Jedna je dolazila na red kada bi umro voljeni član obitelji ili prijatelj. Često bi se nakon nekog vremena u crkvi pojavila nova klupa ili slika u predvorju s mjedenom pločicom na kojoj bi pisalo: »U znak sjećanja na …« Ugravirano ime preminulog bilo je svjetlucavi spomenik životu koji je prošao. Uvijek sam to cijenio. I još uvijek cijenim. No, u isto vrijeme to me tjera da zastanem jer su to statične, beživotne stvari i u doslovnom smislu ‘ne žive’. Postoji li način da se sjećanju na nekoga doda element ‘života’?
Nakon smrti svog prijatelja Jonatana, David je želio sačuvati uspomenu na njega i ispuniti obećanje koje mu je dao (1 Samuelova 20:12-17). No, umjesto da jednostavno potraži nešto statično, David je tražio i pronašao nešto vrlo živo – Jonatanova sina (2 Samuelova 9:3). Davidova odluka bila je drastična. Odlučio je »iskazat milost« njegovu sinu Maribaalu tako što mu je vratio cijelo imanje njegova djeda Šaula i obećao mu da će zauvijek jesti za njegovim stolom (r. 7).
I dok se i dalje sjećamo preminulih stavljajući spomen-pločice ili slike, možemo slijediti i Davidov primjer i iskazati milosrđe onima koji su još živi.
– John Blase
Sjećajmo se preminulih iskazujući milosrđe živima.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga