Ako kažemo da imamo zajedništvo s njim, a hodimo u tami, lažemo i ne činimo istine.

1 Ivanova 1:6

KAD su moje dvije nećakinje bile mlađe, nagovarale bi me na igru nakon večere. Ugasile bismo sva svjetla u kući i igrale se »lovice«, lovile bismo jedna drugu u mraku i smijale se. Uživale smo tako plašiti se međusobno, znajući da u bilo kojem trenutku možemo upaliti svjetlo.

U svom pismu prvim vjernicima apostol Ivan govorio je o odabiru hodanja u drukčijoj vrsti tame. U Prvoj Ivanovoj poslanici 1:6 grijeh je nazvan »tama«. Hod u tami nije trenutačni propust, već izbor da se nastavi činiti zlo. Ivan nas podsjeća da je »Bog svjetlo i u njemu nema nikakve tame« (r. 5). Dakle, kada tvrdimo da imamo zajedništvo s njim, ali namjerno nastavljamo griješiti, »lažemo i ne činimo istine« (r. 6). Isus, »svjetlo svijeta«, došao je da onaj tko ga slijedi »ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života« (Ivan 8:12).

Ako se nakon lutanja u duhovnoj tami milošću Božjom obratimo i pokajemo, možemo hodati u njegovu svjetlu – njegovim putovima i svrhom. On je »vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očistiti nas od svake nepravde« (1 Ivanova 1:9). Samo kada živimo u poslušnosti Bogu možemo uživati u blagoslovu i imati »zajedništvo jedni s drugima, i krv Isusa, njegova sina, čisti nas od svakoga grijeha« (r. 7).

– Karen Huang

Hvala ti, Bože, što si ti svjetlo i što u tebi nema nikakve tame. Molimo te, pomogni nam izaći iz mraka.