Duhovna stvarnost

Ne radite to sami

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 12:3-15
3 Po milosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge udove, a svi udovi nemaju istu ulogu, 5 tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome. 6 A imamo različite darove po milosti koja nam je dana: ako je proroštvo, neka bude po mjeri vjere; 7 ako li je služenje, neka služi; ako je učitelj, neka uči; 8 ako tješi, neka ohrabruje; onaj koji daje, neka daje pošteno; onaj koji predvodi, neka to čini revno; onaj koji čini milosrđe, neka to čini radosno!
9 Ljubav neka je bez pretvaranja; zazirući od zla prianjajte uz dobro; 10 bratskom ljubavlju ljubite jedan drugoga; poštovanjem jedan drugoga pretječite. 11 U revnosti ne budite mlaki; u duhu budite revni; Gospodinu služite! 12 Budite radosni u nadi; u nevolji budite strpljivi; u molitvi budite postojani! 13 Pridonosite za potrebe svetih; gostoljubivost revno njegujte! 14 Blagoslivljajte one koji vas progone: blagoslivljajte, a ne kunite! 15 Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču!

… bratskom ljubavlju ljubite jedan drugoga…

Rimljanima 12:10

KAD sam otvorila uputu za sastavljanje police za knjige, usred hrpe dasaka, vijaka i alata razbacanog po podu ispred sebe, gledajući crtež na uputi pokušavala sam shvatiti što učiniti, a što ne. Jedan crtež – s velikim X na vrhu – prikazivao je osobu koja zbunjeno gleda u daske i alat, baš kao ja prije nekoliko minuta. Na desnoj strani bio je prikazan ‘ispravan’ način sastavljanja. Jedina razlika? Bila je i nacrtana još jedna osoba. Obje su se smiješile dok su zajedno radile.

Pozvala sam muža. »Upute kažu da trebam tvoju pomoć«, rekla sam pokazujući mu crtež. Nasmijao se i zajedno smo sastavili policu. Mogla sam tvrdoglavo pokušavati sama pronaći način kako da to sama napravim, ali priručnik je bio u pravu – to ne trebamo raditi sami.

U 12. poglavlju Poslanice Rimljanima Pavao potiče novoobraćenike da ne pokušavaju u svojoj snazi živjeti svoju vjeru. Umjesto da se vide kao samodostatne i misle o sebi »više nego valja misliti« (r. 3), trebali su se vidjeti kao dio jednog tijela u Kristu gdje svatko treba pomoć drugih i svi nemaju istu službu (r. 4-8).

I dok nam Isus pomaže ljubiti »srdačno jedan drugoga« (r. 10, K. S.), radovati se »s onima koji se raduju i plakati »s onima koji plaču!« (r. 13,15) nikada to ne radite sami.

– Monica La Rose

Nebeski Oče, ujedini nas silom Duha Svetoga i pokaži kako živjeti s tvojom obitelji vjernika.