Pročitajte: Job 19:5-125 Možete li me doista osvjedočiti
i krivnju mi moju dokazati?
6 Znajte: Bog je koji me porazio
i svoju mrežu oko mene razapeo.
7 Eto. Vičem li na nepravdu, nema mi odgovora;
zovem li pomoć, nema mi suda.
8 Zagradio mi je put, ne mogu dalje;
staze je moje zavio u tamu.
9 Svukao je s mene časnu haljinu
i skinuo mi s glave krunu.
10 Porušio me je odasvud, moram propasti;
kao drvo iščupao je moje nade.
11 Raspalio je na me svoj gnjev
i uzeo me među svoje neprijatelje.
12 Njegove čete dođoše sve zajedno,
nasuše si putove protiv mene,
utaboriše se oko mog šatora.
… Bog je koji me porazio i svoju mrežu oko mene razapeo.
Job 19:6
NAKON užasa Auschwitza, Elie Wiesel izgubio je vjeru. »Gdje si bio, Bože milosrđa?« upitao je prisjećajući se zla koje su on i drugi pretrpjeli. »U djetinjstvu nisam mnogo očekivao od ljudi. Ali od tebe sam očekivao sve.«
No Elie je poslije shvatio da ga vjera zapravo nikada nije napustila. »Zato što sam vjerovao u Boga, ljutio sam se na Boga«, rekao je novinaru, »i još uvijek sam ljutit.« Ne ljutimo se na nekoga za koga ne vjerujemo da postoji, zar ne?
Možda nam je neugodno izraziti ljutnju prema Bogu, no biblijskim likovima nije bilo. »Ti se me obmanuo, Gospodine«, žalio se prorok Jeremija (20:7). »Dokle ćeš me, Gospode, sasvim zaboravljati?« (Psalam 13:2) napisao je David. »Bog je koji me je porazio« (19:6), rekao je Job. Nesvjestan Sotonine uloge u njegovim patnjama, Job je optužio Boga da je zao (10:3) i čak ga je pozvao na red (31:35)! Iako je poslije shvatio da je njegovo razumijevanje ograničeno (42:3), važno je znati da Bog nikada nije osudio Jobove osjećaje.
Unatoč svojim pitanjima, Elie Wiesel se molio: »Pomirimo se. Nepodnošljivo je biti tako dugo odvojen od tebe.« I mi se možemo ljutiti na Boga jer ne ograničava patnju u našem svijetu, ali ako mu to kažemo, to može postati molitva u prikrivenom obliku – koja nas drži blizu Bogu koji želi da mu donesemo ne samo svoje slavljenje nego i svoju ljutnju.
– Sheridan Voysey
Bog je naš nebeski Otac i možemo mu sve reći.
