Duhovna stvarnost

Otvorite vrata

by ·

Pročitajte: Otkrivenje 3:14-22
14 Anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovako govori Amen, vjerni i istiniti svjedok, početak Božjega stvorenja. 15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16 Ali jer si mlak, i nisi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz svojih usta. 17 Govoriš naime: Bogat sam, obogatio sam se i ništa ne trebam, a ne znaš da si bijedan i nevoljan, siromah, slijep i gol. 18 Savjetujem ti da kupiš kod mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš te da odjeneš bijelu odjeću, kako se ne bi pokazala tvoja sramotna golotinja. Kupi i masti da pomažeš svoje oči te vidiš. 19 Ja korim i kažnjavam sve koje ljubim. Stoga budi revan i osvijesti se! 20 Evo stojim na vratima i kucam: onome tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću i večerat ću s njim, i on sa mnom. 21 Onome tko pobijedi, dat ću da sjedi sa mnom na mome prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovo prijestolje.« 22 Tko ima uši, neka čuje što Duh govori Crkvama.

… onome tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću i večerat ću s njim…

Otkrivenje 3:20

TIJEKOM duhovne obnove u Scargillu u Yorkshire Dalesu, posebno sam volio šetnje ​​ograđenim vrtom. Ušao bih kroz teška drvena vrata ugrađena u visoki, sivi kameni zid. Izvana neupadljiv, vrt je skrivao prekrasnu oazu biljaka, no posebno se isticao niz mirisnih ruža penjačica. Nekoliko klupa pozivalo me da zastanem, opustim se i uživam u Božjoj dobroti. Bilo je to posebno mjesto na kojemu sam bio s njim.

U 3. poglavlju Otkrivenja (r. 20) nalazio sliku Isusa koji stoji na vratima, kuca i želi ući. Taj se redak često koristi kao poziv onima koji još ne vjeruju da otvore vrata svojeg života Isusu. Međutim, izvorno je napisan crkvi u Laodiceji – u današnjoj Turskoj. Opisuje ih kao mlake – ni studene ni vruće (r. 15) i potiče ih da budu revni i pokaju se (r. 19). U svojoj ljubavi, Bog ih poziva da otvore svoja srca kako bi Isus mogao ući i večerati s njima (r. 20). Slika zajedničke večere otkriva Isusovu želju za obnovom zajedništva i bliskošću. On želi ući u naše živote i istinski prebivati ​​u nama – baš kao što sam ja pronašao mjesto odmora i mira s njim iza drvenih vrata vrta u Scargillu.

Čak i kada naša vjera oslabi i naša ljubav prema Isusu jedva tinja, on pruža ruku. Da, pokajanje je potrebno, ali kada to učinimo i otvorimo mu vrata, pronaći ćemo ljubaznog i milostivog Spasitelja koji uživa sjediti s nama.

– Adrian Smith

Isuse, pomogni nam da ti otvorimo svoja srce.