Duhovna stvarnost

Samo prolaznici

by ·

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:12-21
12 Ne kao da sam već postigao ili kao da sam već savršen, nego nastojim dohvatiti ga, jer je i mene dohvatio Krist Isus. 13 Braćo, ja ne umišljam sebi da sam dostigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. 14 Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu. 15 Mi koji smo »savršeni« razmišljajmo dakle ovako, a ako što drukčije mislite, Bog će vas o tome poučiti. 16 U međuvremenu držimo se onoga što smo dostigli!
17 Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled! 18 Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa. 19 Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno. 20 Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista. 21 On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.

Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista.

Filipljanima 3:20

ZRAČNE luke mogu u čovjeku pobuditi i uzbuđenje i nelagodu. Tek nakon stresne prijave i sigurnosnih provjera možete se napokon opustiti, promatrati i susretati ljude iz mnogih zemalja, sve dok se ne začuje poziv za vaš let. A tada krećete na put – s putovnicom i ukrcajnom kartom u ruci.

Ipak, često me dolazak u stranu zračnu luku ispunjava tjeskobom. Ondje sam stranac, a ne državljanin, suočen s brojnim pitanjima sumnjičavih službenika koji me čine nervoznom. Povratak kući sasvim je drukčiji. Dovoljan je tek kratak pogled na moju putovnicu i službenici mi daju znak da prođem… bez ijednog pitanja. I znam – kod kuće sam.

Život često nalikuje zračnoj luci – mjestu prolaza, a ne pripadanja. Mnogi smatraju da je upravo ovaj život konačno odredište. Pavao čak piše: »Jer mnogi… žive kao neprijatelji Kristova križa… Misle samo na ovozemno« (r. 18,19). A zatim donosi radosnu vijest: »Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo…« (r. 20).

Nitko ne živi u zračnoj luci, kao što ni na zemlji ne ostajemo zauvijek. Ako je Isus naš Spasitelj, jednoga ćemo dana stići kući (r. 14), ondje gdje on prebiva. A kao građani neba, nećemo prolaziti provjere jer će Isus »preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu…« (r. 21).

– Catharine Campbell

Isuse, hvala ti što si nam po križu omogućio da jednoga dana budemo s tobom na nebu.