Duhovna stvarnost

Prekrivena pregačom

by ·

Pročitajte: Knjiga Izlaska 33:7-11
7 Mojsije uze šator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga »šatorom objavljenja«. Ako je tko htio pitati Gospodina, pošao bi van k šatoru objavljenja, što je stajao izvan tabora. 8 Kad god je Mojsije izlazio van k šatoru, ustajao bi sav narod. Svatko bi stajao na ulazu svog šatora i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u šator. 9 Čim bi Mojsije stupio u šator, spustio bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu šatora, dok bi (Bog) govorio s Mojsijem. 10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu šatora, svi bi ustali i svatko bi se bacio ničice na ulazu u svoj šator.
11 A govorio je Gospodin s Mojsijem licem u lice, kao što netko govori sa svojim prijateljem. Potom bi se on vratio u tabor, a njegov sluga, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od šatora.

Mojsije uze šator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga »šatorom objavljenja«.

Izlazak 33:7

SUSANNAH Wesley (1669. – 1742.) živjela je vrlo užurbanim životom. Svoje desetero preživjele djece školovala je kod kuće i veliku je pozornost posvećivala njihovu duhovnom odgoju. Njezin je suprug rasipao njihov novac, proveo nekoliko mjeseci u zatvoru zbog dugova i često je bio odsutan, studirajući i pišući. Osim toga, prezirao je fizički rad pa je Susannah morala voditi i malo gospodarstvo koje je dolazilo uz župni dvor. Unatoč svim zahtjevima svakodnevice, njezina ljubav prema Bogu i oslanjanje na njegovu utjehu, mudrost i vodstvo određivali su njezine životne prioritete.

Gotovo svakoga dana odvajala je dva sata za molitvu i čitanje Biblije. Tada bi preko glave prebacila svoju pregaču i u tom jednostavnom zaklonu provodila vrijeme nasamo s Bogom. Djeca su znala da ju ne smiju ometati, osim u slučaju prijeke potrebe. I tako je njezina pregača postala svojevrsni »Šator objavljenja« koji je Mojsije postavio »u nekoj udaljenosti« od Izraelaca (r. 7). On je ovisio o Božjoj prisutnost, savjetu i skrbi kako bi mogao voditi Božji narod kroz pustinju. A narod je, unatoč slabostima, poštovao njegovu potrebu da bude nasamo s Bogom »dok bi (Bog) govorio s Mojsijem… licem u lice« (r. 9,11).

– Anne Le Tissier

Oče, vrijeme s tobom nikada nije zamorno, već divna prilika da obogatimo svoj život tvojom prisutnošću.