Joaš je činio ono što se sviđalo Gospodinu dok je živio svećenik Jojada.

2 Ljetopisa 24:2

JOAŠ je sigurno bio zbunjen i preplašen kada su mu rekli za zlodjela njegove bake Atalije. Da bi se domogla prijestolja i postala kraljicom Jude, ubila je njegovu braću. Joaša su kao dojenče uspjeli spasiti njegova teta i tetak skrivajući ga 6 godina (r. r. 10-12). Uživao je u ljubavi i poduci svojih skrbnika. Kada je imao samo 7 godina, tajno su ga okrunili za kralja, a njegova je baka svrgnuta s prijestolja (23:12-15).

Mladi je kralj Joaš imao mudrog savjetnika – svoga tetka, svećenika Jojadu (pogl. 22 – 25). Bio je jedan od rijetkih ‘dobrih kraljeva’ Jude. Za života svoga tetka bio je poslušan i radio »što se sviđalo Gospodinu« (24:2). No, kada više nije bilo Jojade da mu bude primjer, podučava ga i vodi, Joaš je zapustio Hram Gospodnji. I on i narod vratili su se idolopoklonstvu, a Bog je predao Judu u ruke neprijatelja. Joaš se potom razbolio i bio ubijen u svojoj postelji (pročitajte 24:15-25). Izgleda da korijeni njegove vjere nisu bili duboki. Možda je Joaševa »vjera« bila više vjera njegova tetka.

Drugi nas mogu podučiti načelima vjere, ali svatko od nas mora sam doći do osobne, postojane vjere u Krista. Da bi vjera bila istinska, mora biti dio nas. Bog će nam pomoći da, dok hodimo s Njime, budemo »ukorijenjeni i nazidani na Njemu i utvrđeni vjerom« (pročitajte Kološanima 2:7).

– Cindy Hess Kasper

Vjera koja traje do kraja dokazuje da je istinska od početka.