³ Kad ih Jakov ugleda, povika: »Ovo je tabor Božji.« Zato prozva ono mjesto Mahanajim.
⁴ Nato posla Jakov pred sobom glasnike k svojemu bratu Ezavu u zemlju Seir, u edomsku pokrajinu, ⁵ i naloži im: »Ovako recite mom gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti ovo: Boravio sam i dosad se zadržao kod Labana. ⁶ Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluge i sluškinje. Tako poručujem svom gospodaru da bih našao milost u očima njegovim.«
⁷ Glasnici se vratiše k Jakovu i javiše: »Dođosmo k tvome bratu Ezavu; on ti ide ususret, i to s četiri stotine momaka.«
⁸ Tada se Jakov jako uplaši, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude što ih je imao sa sobom, i stoku, i goveda, i deve u dva tabora. ⁹ Pomisli: Ako Ezav napadne jedan tabor i svlada ga, drugi će tabor moći umaknuti. ¹⁰ Tada se pomoli Jakov: »Bože oca mojega Abrahama! Bože oca mojega Izaka! Gospodine, koji si mi kazao: Vrati se u domovinu i k rodbini i ja ću gledati da ti bude dobro! ¹¹ Nisam vrijedan svih milosti i sve vjernosti što si je iskazao svojemu sluzi. Jer samo sa štapom putničkim prekoračih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora. ¹² Ah, izbavi me iz ruke mog brata, iz ruke Ezavove; jer se bojim da ne dođe i ne pobije nas, majke s djecom! ¹³ Ali ti si obećao: Ja ću gledati da ti bude dobro i učinit ću da tvojega potomstva bude kao pijeska u moru, što se ne može izbrojiti zbog množine.«