Pročitajte: Druga posl. Solunjanima 2:13-17

… što vas je Bog kao prvijence izabrao za spasenje.

2 Solunjanima 2:13

KADA su naša djeca bila mala, često sam se s njima molio nakon što sam ih ‘ušuškao’ u krevetiće. Nekada bih prije toga sjedio na rubu kreveta i razgovarao s njima. Sjećam se da sam našoj najmlađoj kćerki Libby često govorio: »Kada bih mogao poredati sve četverogošnje djevojčice na svijetum, išao bih redom i tražio tebe. Nakon što bih prošao cijeli red, odabrao bih baš tebe da mi budeš kći.« To bi uvijek izmamilo široki osmijeh na njezino lice. Znala je da je posebna.

Ako je to bilo vrijedno osmijeha, razmislite o neizmjernoj milosti da je Bog svemira »vas… izabrao za spasenje« (r. 13). Prije početka vremena On je želio da budete Njegovi. Zato u Bibliji često nalazimo sliku posvojenja. To nam pomaže razumjeti nevjerojatnu činjenicu da nas Bog nije izabrao zbog naše vrijednosti ili zasluga.

To je divna vijest! Mi smo braća »ljubljena od Gospodina« (r. 13) i uživamo blagodati toga što smo dio Njegove obitelji. Ta bi valičanstvena činjenica trebala naš život ispuniti poniznošću i zahvalnošću. »A sam Gospodin naš Isus Krist je naš Bog Otac, koji nas uzljubi… i utvrdi u svakom dobrom djelu i riječi!« ( r. r. 16,17)

– Joe Stowell

Ja ne znam zašto mi je Gospod tol’ko milostiv,

i zašto me je spasio kad bijah tol’ko kriv.

Al’ ja znam u koga vjerujem, ništa me neće od Njeg’ oteti.

Bog vas je izabrao, voli vas i dio ste Njegove obitelji.