Pročitajte: Psalam 32:1-5

Dok sam šutio, sahnuše moje kosti, jecao sam cijeli dan.

Psalam 32:3

NAŠ je propovjednik ispričao ovaj događaj iz svojega života. Jednog je dana započeo razgovor s čovjekom kojega je netom upoznao. «Znači, radili ste u komunalnoj službi« pitao je propovjednik spomenuvši njezino ime. »Naravno da jesam«, odgovorio je čovjek. Tada je propovjednik spomenuo da su kablovi te tvrtke prolazili preko posjeda njegove obitelji. »Gdje ste živjeli?« pitao je čovjek. Kada mu je propovjednik odgovorio, čovjek je rekao: »Sjećam se toga mjesta. Imao sam pune ruke posla da znakovi upozorenja ostanu na mjestu. Djeca su ih uvijek uspjela skinuti.« Kada je propovjednikovo lice oblilo rumenilo, čovjek se nasmiješio i upitao: »Vi ste bili jedno od te djece?« Naravno da je bio.

Stare pogreške nađu načina da nas sustignu, a grijesi koje nismo okajali mogu imati ozbiljne posljedice. U 32. psalmu David jeca: »Dok sam šutio, sahnuše moje kosti« (r. 3). No, priznavanjem naš se odnos s Bogom obnavlja: »Tada priznah Tebi svoj grijeh… I tada si oprostio krivnju mojega grijeha« (r. 5). Kroz priznanje primamo Božje oproštenje.

– Dave Branon

Krist svršen otkup je pribavio,

jer On je na križu sav dug platio.

I najveći grješnik kad uzvjeruje,

tog časa će primiti oprost za sve.

Kršćani mogu iz svog sjećanja izbrisati sve ono što je Bog izbrisao.